Marketing
Za Beograd firmom Krstić
Doduše, moj kratki službeni put u navedeno mjesto koje sam obišao zadnji put prije 17 godina, bio je vlakom....
Iz kojega se moglo vidjeti i kako bivša prestonica stenje pod teretom novih cca milijun ljudi kojima se nakrcala u tom razdoblju i dosegla kažu, skoro pa 2,5 milijunčeta.
Ovako izgleda Zemunsko polje, po mojoj amaterskoj procjeni, veličine srednjeg grada u Hrvatskoj
Kao što i spomenuh, Begeša davno ne vidjeh, a izgleda kao da vidno buja - skupa s poslovanjem u istom. Znatiželja koju ćete primjetiti u ovom upisu proporcionalna je s neiskustvom kak to sad zgleda, pa molim BG iskusnjare da ne jamraju oko pojednostavnjenih viđenja. Elem, niču nove business zgrade - no tik do ruba istih, još uvijek stameno kano klisurine stoje nepregledni deponiji & nešto slično favelama u Riu. Jedan od primjera:
Moja škrtost pri odabiru odvela me do prilično alanfordovskog prenoćišta koje je u doba carice Milice sigurno bilo cijenjeni establishment. No, sada je sa striptiz-barom na prvom katu i sobama za sumnjive namjene (unatoč oznaci na lijevoj strani fotke, nisam skužio kaj se dešava, dok ispod svog kreveta cijelu noć nisam slušao kikot noćnih dama i potmulo bubnjanje ritam mašina, a i trebao sam prokužiti otkud sam u centru BG dobio sobu taj čas, iako su SVI hoteli prebukirani zbog Sajma knjiga)
a egzotičnosti mog malog ruševnog kuplerajčića u centru grada doprinijelo je (uz barem pet pepeljara po cijeloj sobi i svakoj komodici) i unikatno rješenje smještavanja telefona u kupaonicu 
Posljedice NATO-vih bombardiranja i dalje stoje kao spomenik tom pandanu 7. aprila črs' prve. Tik uz zgradu Vlade (na lijevo je vidljivo mjesto gdje su koknuli Đinđića), stoji navodećim projektilima po sredini prorovana zgrada generalštaba-obavještajne službe. Beograđani mi rekli da je rušenje preskupo (!), pogotovo glede činjenice da ima još neeksplodiranih gadgeta, zbog kojih bi valjda morali evakuirati centar grada. Zato u najstrožem i lijepo uređenom centru i dalje imaju status quo
Close up te samo jedne u nizu još uvijek srokanih zgrada u centru je malo mutan, ali se vidi kako je raketlin derao posred katova prema dolje. BTW, uvijek sam zamišljao da te stvari padaju s neba poput bombi, ali beograđani mi rekli da su doslovce horizontalno vozile iznad bulevara do svog cilja, zaobilazeći zgrade kao na reliju. Dobro da ih ameri nisu istrenirali i da stoje na crvenom svjetlu
Mnozi mog i starijih godišta sjećaju se kultne adrese Takovska 10, gdje sam kao klinac zamišljao da završava valjda pola dopisnica u bivšoj državi ("Šaljite na našu adresu Takovska 10"); Doduše, za djecu i naše sličice i štojaznamšta je doduše, bila specijalizirana adresa u famoznom Gornjem (Dečjem?) Milanovcu...
Tamo je naime RTS - radiotelevizija. Dok su prednji dio obnovili, središnja i dvorišna strana još uvijek (valjda iz sličnih razloga kao i đeneralštab?) imaju NATO-ve pozdrave uručene posred zgrade
U Beogradu je sve veliko, pa tako i porcije jela. Skužih da treba baratati oprezno s njihovim fast-foodom, to garantirano kvari mogućnost da se kasnije večera u nekoj od njihovih hedonističkih jelidbenih oaza
A jede se naravno - roštilj. Svagdje i u svakoj prilici, sočnog mesa, mirisa, zvuka i dima od prženja na svakom koraku. Hrana u restoranima bijaše mi očekivano, laka za novčanik (uz najservilnije konobare na svijetu, koji, kako bi hedonistički igrokaz tog restoranskog kulta bio uvjerljiviji - donose ručnikiće zagrijane na pari da si lepo operete ruke a da se ne dižete od stola) - no cijene in general su u nevjerojatnom disbalansu. Informatička oprema je npr. barem 30 % jeftinija mameći me da varam carinu, ali je mlijeko skoro duplo skuplje (7-8 kn!). Malo gore, malo dolje: dezodorans u dućanu 30 % skuplji nego ođeka -a traperice badavadžaba. Kako sav taj cjenovni raspon pokrivaju uz plaću od 200 EUR, još je jedna od niza srpskih misterija i valjda tema za novi serijal "Opstanka".
Prilično uobičajena slika koja me nepripremljenog, presenečila: stojadini rulaju "sve u 16". Dobro, Yugo-si i sve u 17. Još se kuju na kragujevačkim trakama i lijepo se koliko čujem, prodaju - a vidim, i tandrkaju po bulevarima. Na ulici pak vozači svih vrsta cestovnih kotrljalica, koji ispune svih osam traka - pod redovno trube kao na prosječnoj svadbi, a jedan me Beograđanin, ne bez zavisti, pitao "a vi imate rush-hour?"
Kad je već bila prilika, izdvojio sam (previše) od malo vremena da obiđem famozni The Sajam knjiga. E vala, prećeraše ga. Ima li netko tamo da se ne bavi izdavaštvom? Dio tek jedne od hala:
Tko kaže da nije bilo izlagača iz Hrvatske? 
Overall, blitzkrieg posjet ovoj metropoli definitivno nije za dubokoumni zaključak. Ljudi su naravno, opušteni. Kad sam dovršavao pivo u kafiću gdje se gledao obračun Zvezde i Bayerna, kod 2:1 je sletila još jedna piva svima, a na moj odgovor da moram na željezničku stanicu dobio sam "ajde bre, pa nisi kondukter!". Psuje se obilato i to stvarno nema istu težinu kao ovdje, gdje se nakon psovke snebivamo i naveliko hipokrizijski "ups"-amo. Lijepo te poslovni kolega odere sa 3 PM & počasti pićem.
Žalili mi se beograđani kako je dobiti kredit lutrija, jer moraš biti zaposlen u državnoj službi, s plaćom tri puta većom od rate, uz kamatu čak i do 15-ak posto. Vize su, na njihovu žalost, još uvijek redovita pojava - čak i za prijateljsku Grčku, a česti uvjeti za EU vize su garantna pisma, stalno zaposlenje i nekretnina na ime molitelja. Rijetka zemlja osim Rusije koja im ne traži vizu ili komplicira je Hrvatska 
Ima i pikatnijih pričica, kako je vlast npr. rješavala problem osjećaja izoliranosti ili bunt građana - lijekovi za smirenje, pa i oni jaki, su bili bez recepta. Kad se bolje razmisli, prilično opasan društveni eksperiment pokušaja stvaranja osjećaja slobode, uz vrlo dostupan internet i satelitsku TV, obzirom da su desetine i desetine providera premrežili zemlju i glavni grad (ciganska naselja nemaju telefon ili vodu, ali imaju kablovsku).
Međutoa, preglomazni su da ih nešto od zapadnjačkih dobara i investicija u budućnosti zaobiđe. I sada, unatoč svemu, snalaze se vidim, ljudi. Iako bi za upijanje tog šarenila bilo adekvatno barem tjedan dana boravka, nisam baš niti ronio krokodilske suze za tom činjenicom, obzirom da je dosadniji i počesto klajnburgerski Zagreb grad nekako lakše provarljivo mjesto za trajno prebivalište. A prvo jelo nakon BG je malo pričekalo, nabere se tih masnoća već u dva dana.
Update, još par sličica:
Tko kaže da se tamo ne obožava i voće
istina, mesnih "butika" ćete rijetko drugdje naći (mutnoća mog okidanja onemogućava uvid u šarm butičkog interijera)
A kad smo već kod srbijanskog kulta čitanja, to se tamo radi i uz jutarnju kaficu
Naziv "Biblioteka" za kafić je očito vrlo popularan, evo još jedan na Terazijama koji se diči istim imenom, a još k tome i ima ozbiljnjijih knjiga.
Umjesto u njemu, zaribao sam se i popio kavu u pajzlu prije, krcatom Delijama iz Trebinja koji su došli navijati, pa sam skratio ritualno cirkanje espressa 
Nakon tolikih ratova i međusobnih trzavica, uočih da prema standardima u koji su nam upale vojske, dijelimo sada i neke sličnosti ... doduše, ovi soldati, onako uspavani, izgleda putuju na neki imaginarni otok palmi i sunca, u vrli novi svijet
Post je objavljen 29.10.2007. u 11:26 sati.