Pregled posta

(I) Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini

Već me dosta ljudi u komentarima pitalo o kakvim ja to žigovima i dnevnicima pričam pa sam, evo, odlučila, konačno, napisati nešto na tu temu. Koncept prikupljanja žigova je vrlo jednostavan. Na velikom broju planinarskih vrhova u Hrvatskoj i u drugim zemljama, postavljeni su posebni žigovi kako bi planinari po dolasku na vrh mogli opaliti iste u bilježnicu, notes, dnevnik, itd. i tako dokazati da su, zaista, i bili gore. Dakle, žig služi, u prvom redu, kao dokaz da ste neko brdo ili planinu osvojili. Drugi razlog lupanja žigova je to da se možete drugima pohvaliti koliko ste i koje vrhove osvojili. No, žigovi imaju i praktičnu vrijednost: tjeraju vas da vodite evidenciju gdje ste bili i kada, jer se vremenom sve to počne polako zaboravljati.




U Hrvatskoj su godinama postojale razno-razne transverzale (obilaznice), lokalna su planinarska društva, primjerice, organizirala lokalne obilaske vrhova. Trebali bi samo kupiti mali dnevnik s već određenim mjestima za lupanje točno određenih žigova (lokalnih) vrhova. Kad bi ispunili cijeli taj dnevnik, dobili bi neku simboličnu nagradu. Koliko sam čula, najčešće su se, kao nagrade, dijelile značke na kojima je bio znakić te-i-te planinarske rute. Te su se značke znale kačiti po šeširčićima, što je bio dio tadašnjeg planinarskog folklora. Što ste više obilazili i imali više prikupljenih značaka, to ste bili više okićeni značkicama na šeširima. I bili veća faca kad bi došli na sletove planinara!

Evo jedan primjer! Planinarska obilaznica "Lički gorski biseri" (LGB) koja obuhvaća 13 atraktivnih vrhova na Velebitu i po Lici. Uz planinarsko ima i povijesno značenje. Za osvajanje atraktivne značke "Lički gorski biseri" treba obići barem 10 od 13 kontrolnih točaka.

Te su transverzale funkcionirale od Slavonije do Dalmacije. Neke su transverzale u Hrvatskoj bile vrlo zahtjevne, a neke simpatične i lagane za obići! Pogledajte na stranicama PD Šumar koje su sve postojale/postoje, a tu možete čak i vidjeti godinu kad su određene! Često se uz te transverzale (obilaznice) prodaju i pripadajuće planinarske mape radi lakše orjentacije. Inače, Hrvatski planinarski savez dao je svoju listu priznatih i nepriznatih obilaznica u Hrvatskoj.


Primjeri žigova na vrhovima..



Krovna i najvažnija organizacija svakog planinara u Hrvatskoj je Hrvatski planinarski savez (HPS). Imaju odlične i informativne stranice i, ono što je aktivnim planinarima posebno važno, dobro posjećen Forum Hrvatskog planinarskog saveza gdje iz prve ruke možete saznati čitav niz važnih informacija. E sad, Savez je 2000. godine donio odluku o izdavanju jednog sveobuhvatnog dnevnika u kojem će bit navedeni svi mogući relevantni vrhovi u Hrvatskoj. Taj je dnevnik nazvan Hrvatska planinarska obilaznica. Sad su po prvi put u Hrvatskoj svi vrhovi bili u jednom dnevniku, a ne više podijeljeni po nizu malih transverzala i putova. Onome tko skupi određeni broj vrhova koje odredi Savez, bit će dodijeljene posebne "nagrade" i priznanja. Ne radi se o financijskim nagradama, već o onim simboličnim - značkama i svojevrsnim diplomama.




Obilasci nekih vrhova su vezani i uz velike troškove. Primjerice, imate čitav niz vrhova (kontrolnih točaka) HPO-a koji se nalaze po našim otocima. Da bi otišli tamo, trebate platiti benzin, trajekt za auto, trajekt za osobe, tamo ćete vjerojatno i spavati, itd. Zato vam je dobro kalkulirati da na otoke idete s planinarskim društvima - organizirano! Recimo, Zagreb-Matica malo-malo organizira nekakve planinarske izlete po otocima koji uključuju ne samo planinarenje po lokalnim brdima, već i obilaske kulturno-povijesnih znamenitosti mjesta koja se tamo nalaze. Za male novce, a nerijetko može i na rate! Spavate na skromnim mjestima, ali zato dobijete stručnog vodiča, rekreaciju, nova druženja, nove fotke, nabijate kondiciju, itd. Možete sami formirati grupu planinara pa ići s automobilima i tako dijeliti troškove prijevoza, koji su najskuplji. Najelegantnije vam je i najjeftinije s planinarskim društvima. Ako imate volju ništa nije teško. Vrhove i žigove možete skupljati autom, vlakom, busom, organizirano u većim grupama s društvima, u manjim grupama, itd. Spavati možete u planinarskim domovima za male novce (20-50 kn). Ma, sto je kombinacija! Uvijek ima nekog rješenja!



Konstatirali smo već na blogu da je najteže za skupljati žigove Slavoncima i to onim iz Istočne Slavonije i dolje Dubrovčanima. Meni je, čak, problem skupiti i žigove po Slavoniji, jer od Osijeka do prvog vrha imate najmanje sat-dva autom. Dakle, ništa mi nije pod nosom i sve je vezano uz vožnju od 100-injak km. No, dobro, prizanjem, dubrovačkim planinarima je, ipak, malo teže od nas.


Ajmo sad ukratko. Onaj svjetloplavi dnevnik na prvoj fotki u postu je Dnevnik Hrvatskog planinarskog saveza, tzv. Hrvatska planinarska obilaznica (HPO). (O mojim ću dnevnicima pisati u sljedećim postovima.)

Svi su vrhovi podijeljeni po planinarskim područjima. To su vam kao "planinarske županije". Popis svih područja i vrhova pogledajte na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza. Vizualni prikaz pogledajte ovdje (mapu izradio Božidar Dragišić Bodo).

(Značku posudih s Vinčijeva bloga, nadam se da se neće ljutiti.)



Točno je određeno za svaku ovu nagradu koliko vam je potrebno osvojiti vrhova i područja, tako da morate malo i kalkulirati, ako vam je cilj što bezbolnije doći bar do prvih nagrada. Vrhove odabirete po svojoj želji. Nitko vam ne nameće ritam, vrijeme ili raspored osvajanja vrhova. Jedini je dodatni uvjet da za Sinjal morate imati i fotku s vrha. Dnevnik košta 25 kn i možete ga kupiti u prostorijama HPS-a.


Duplerica dnevnika. (Fotkano s mobitelom.)





Da bi vam se, primjerice, priznalo da ste "osvojili" područje Južnog Velebita, morate ispenjati čak tri vrha. S druge strane, da bi vam se priznalo područje "sjevernih jadranskih otoka" dovoljan vam je jedan žig s nekog od tih otoka. Za brončanu značku morate imati 10 osvojenih područja i 25 bilo kojih žigova. Za srebrnu značku morate obići 15 područja s ukupno 50 vrhova (obavezna je Sinjal - Dinara). Gorski kotar je podijeljen na dva dijela, sjeverni i južni. Za sjeverni trebate tri, a za južni čak četiri vrha da bi vam se priznalo osvojeno područje. I tako dalje.



Za naviše priznanje, ovo visoko, potrebno je čak 150 vrhova! Danas sveukupno ima 151 vrh (kontrolna točka ili KT). Na blog.hr-u najviše vrhova ima Vinči (mislim malo preko sto). Upoznali smo tipa koji tvrdi da je u godini dana imao sve vrhove.

Na kraju dnevnika nadležni iz Saveza upisuju vaše "stanje" žigova.



(Nastavlja se.)

Post je objavljen 29.10.2007. u 13:15 sati.