Adrenalin čini svoje.
Vrijeme je... strah pomiješan
neodoljivom slatkoćom strepnje
čini svoje.
Gusjenica izlazi iz čahure,
prelijepi leptir dotiče mi
stomak, uzdrhtale grudi.
Ovisnik o tvojoj želji, to sam.
Usplahirena kao prvi put.
Ali bez nade u nastavak.
Negdje drugdje sam
posijala sjeme života.
A tobom se hranim.
Tvojom mržnjom,
mazohističkim igrama.
Ako mi nebo usliši molbu,
ostat ću prazna...
I treba tako biti,
bez žrtava se ne može.
Samo neka mi ne dira tebe.
Budi sretan i zamijeni me
dušom koja će ti dati sve.
Samo tebi, bezuvjetno...
i ljubav,
i strast
i život....
Post je objavljen 29.10.2007. u 08:19 sati.