_____________________________
Ne očekujem pravilne crte
na njegovom licu.
Ne očekujem izigravanje
dobrostivog.
Prizivam noćne more užasa
položena duboko u tvojim buđenjima.
Ne želim ostati zapamćena,
a ne potrgavši preostalo umijeće
udaranja glasova o stjenke
nemara strušenog s bedara
koje je toliko volio.
Nećeš kupiti moju naivu
izloženu ponekim nesigurnim
dodirima i dodirima zraka
koje su pobijedile sumnjičavost.
Nešto je koraknulo naprijed
skrivajući njegov pogled,
koji zapravo i nije tako hladan.
Tako topao.
Nije vrijedno vjeruj mi,
nije vrijedno.
____________________________

A kada izgubiš sebe, imaš dvije mogućnosti;
Naći osobu kakva si bio.
Ili je se potpuno riješiti.
Društvo je maskenbal.
"Pod maljem sudbine
moje čelo krvavo je, no časno.
Onkraj ovog svijeta gnjeva i suza
samo jezovita sjena vlada.
Ali godine što prijete
strah mi neće uliti ni sad ni ikada.
Koliko god pokora meni pisano je,
ja sam sudbine svoje gospodar,
kapetan sam duše svoje."

Ne postoji očaj tako apsolutan kao onaj poslije
prvih trenutaka naše žalosti.
Kad još nismo spoznali što to znači patiti pa
zacijeliti, što znači očajavati pa vratiti nadu.
Trenutno svira: Dimmu Borgir - The Serpentine Offering
Svijet je lopta prešarena...
Ljubi vas,
eMDe
Post je objavljen 09.11.2007. u 09:45 sati.