Marketing
Hush
Opet imam onaj hodnik između stvarnosti i halucinacija.
Znam. I to me plaši i psihodelizira u isto vrijeme. Ali ne žalim se. Traženje veza između naslona stolice i beskonačnosti. Spoznaja da kapljice kave na čaši pričaju djelomično korjenovanu priču o narančastoj boji budućnosti i plavoj boji mora kao reminiscencije na nekadašnje modre, ljubičaste i žute stvarnosti ideja.
Bacih pogled na prsten i shvatih da je zgnječen. Nasilno. Ali ipak još uvijek savršeno pristaje na moj prst i izgleda jednako fascinantno kao i prije.
Kad postane potpuno irelevantno što bijah ona koja je držala kosu a sada nije važno da li povraćam fiktivne ostatke kave i alkohola iz dubine želuca u zahod kad se vratim doma sama, kad promatram jadne ostatke sirove zavisti jednih i inteligenciju ravnu limenci grezih proizvoda drugih... I kad onda podignem oči i namigne mi plavo svjetlo na kompjuteru a ja sam već znala da će to učiniti... Pustim se.
Zašto i ne bih...?
Post je objavljen 28.10.2007. u 19:45 sati.