Uf!!! Što sam sve ovih dana preživjela!!! Sada se puno lakše smijem i živim. Malo sam se zakačila s Didi, a cijelu smo stvar jako napuhali (bar ja) i stvarno sam skoro izgubila pamet kad mi se učinilo da ću izgubiti svog anđela. Da bi mi frend Brat rekao da je to da me nauči da se ne oslanjam na ljude toliko koliko sam ja radila. Uf, pomirile smo se, ako se jesmo uopće posvađale jer smo cijelo vrijeme komunicirale iako malo napeto, ali i to je bilo nešto. Puno mi je lakše.
A prošli tjedan mi je prošao totalno u komi tj. od utorka 16.10 kad sam skoro poginula na zebri i to još dok je bilo upaljeno zeleno svijetlo, Bogu hvala što se nisam požurila preko. Bila sam u totalnom šoku kad sam doživjela još jedan šok. Jedna mi žena rekla da je to jutro poginuo i Toše Proeski!
Još ni sada ne mogu vjerovati da ga nema. Nije da sam ga osobno poznavala, ali pjevao s osjećajima i imao je tako poseban glas da sam bez problema slušala i njegove makedonske pjesme. Ma slušam ih i sada i valjda mi zato ne ide u glavu da neću ćuti više nijednu novu pjesmu. Ja duboko vjerujem da sada pjeva s anđelima. Zašto? Ne znam, ali vjerujem Bogu i da je On učinio najbolje. Možda je to nama okrutno, ali...
Život je kratak i moramo se potruditi da ispunimo ono što je pred nama, a što je to? To možemo saznati samo u svojim srcima. Tamo ćemo naći Božju poruku i odgovore!
Post je objavljen 28.10.2007. u 18:26 sati.