Dosao je taj dan,jednostavno ste rekli sami sebi...da je dosao taj dan.Dan kada ce te mu sve reci,sve priznati.suocavate se s njim,njegovim pogledom,dodirom njegovom reakcijom.
Pocinjete se tresti,drhte vam ruke,srce lupa,morate smoci snage izustiti prvu rijec"moram"...moram te nesto pitat.
Njegove oci vas gledaju u cudu,on nemoze vjerovat da ste smogli hrabrosti.
Uzimate si maha,pocinjete ubrzano govorit,ne snalazite se,pogledate ga i stanete na trentak razmislajjuci sto ste napravili te jednostavno bjezite.trceci sami sebe korite zbog onog sto ste napravili znajuci da nema sretnog kraja...odjednom..osjetite dodir stranog tijela,on je,zaustavio me ...sve se okrece na pozitivu.On pocinje pricat,nezna kako bi zapoceo recenicu.Za to vrijeme vi ste jednostavno sigurni da ce te na kraju zavrsiti zajedno.Jedva cekat cuti njegove rijeci,znate da su pozitivne,znate da idu vama u korist.On slaze neke zbunjene face,nezna kako bi vam rekao.Vas sjaj u ocima nestaje,javljaju se suze.On ima djevojku,on voli drugu.Nemozete vjerovati sto cujete,ne zelite plakati,ne pred njim.
Glumite kamen,glumite da vam nije stalo,iako on zna da nije tako.Nemate mu sta rec osim zbogom,vise nikada,zelim ti uspjesnu vezu,pozdravi ju.Iako nista od toga zapravo ne mislite znate da morate reci.Okrecete se,a on za vama govori kako mu je zao.Zao? Pitate se,dali on zna sta zao zapravo znaci,dali se on ikada nasao u vasoj poziciji?Osim boli u vama se nakuplja i gorcina,ljutnja.Nemozete vjerovat da ste toliko vremena potroslili na krivog covjeka,mrzite samu sebe.
Nakon nekih sat vremena uzaludog hodanja po nekoj zpustenoj stazi,pocinjete analizirati nacin na koji vam je sve to rekao.Pocinjete opet vjerovat da imate sanse,da postoji mogucnost.Razmisljate sto "ona" ima a da vi nemate,zelit ju vidjet,zelite ju upoznat,pitate se dali ju on zapravo voli ili je to tek neka beznacajna veza.
Cujete poznatu pjesmu,pjesmu na koju ste ga zavoljeli,zatim shvatite da vam zvoni mobitel.
Razmisljate da uopce vidite tko zove,no u zadnjem trenutku pogledate i vidite da zove ona,zapravo one.
Na trenutak osmijeh vam se vrati na lice,jer znate da su one sa vama u dobru i u zlu.
Drhtecim glasom se javljate na telefon,znajuci da se one brinu za vas,da vas zele pronaci da vas zele utjesiti.
U nekoliko trenutaka nakon sto ste zavrsili telefonski poziv,vidite dvije djevojke kako trce prema vama rasirenih ruku,jedva cekajuci taj tren kada ce vas zagrliti.Suze vam pocnu teci niz lice,mozda zbog njega a mozda i zbog toga sto znate da ce te uvijek imati dva oslonca,dva cvrsta zida.One suosjecaju sa vama,one znaju kako vam je,one ce vam pomoci i one ce zauvijek biti tu.Tuzno im prepricavate sto se dogodilo,pokusavajuci zadrzat onaj val suza.Jedna,ona borbena spremno ustaje s nakanom da ga "ozljedi",na sta ju druga smiruje govoreci da je to jedan kreten,deeebil koji nije vrijedan niti jedne jedine suze.U vama se vraca jedna sigurnost,pogled u buducnost bez njega.
Svakim danom koji prolazi,one vam ga ispunjavaju smijehom i veseljem.Ne dopustaju vam na niti jedan trenutak da mislite na njega,jer naravno one su vec nasle nekog novog za vas,nekog za kojeg postoji mogucnost da ce vas voljet,da ce on trcati za vama....
Danas dok ovo pisem osjecam se ispunjenom,slobodnom,vise te ne volim,dali sam te ikada ?
Ili si bio samo jedna slika u koju sam se ja zaljubila , neznam,a i vise me niti nije briga.
Znam da ce doci netko novi,a ponajvise znam da ce one dvije , ona dva oslonca puna ljubavi uvijek biti uz mene...
Voljet cu vas zauvijek,necu prestat,vas dvije znate sve o meni,i ako se ikada posvadamo ja cu vas voljet jos vise iako znamo da se nikada necemo posvadat....
I sada dok smo sve u drugoj okolini,okruzene novim ljudima znajte da vas nitko nece niti moze zamjenit....i nemojte mislit da cu vas ikada zaboravit...jer vi ste jedninstvene i jedino moje...
Posveceno Anni i Petri.........( Imena idu abecednim redom)hehe
pussa
Post je objavljen 28.10.2007. u 18:11 sati.