Pregled posta

Rush Hour

Ok, već sam lagano sama sebi dosadila, nikak da se odlučim za dizajn bloga, hoću nešto jednostavno, a opet da izgleda dobro. Izabrala sam jedan iz postavki, malo izmijenila boju i font i sad je to od prilike to. Boje su po mom ukusu ( crvena, crna i bijela ), malo sam slike izphotoshopirala da i one budu u sličnom tonu i tako. Ali vjerojatno će još biti nekih promjena, ne mogu ja biti na miru...

Pomicanje sata u natrag nije ništa pomoglo, opet mi je vrijeme prebrzo prošlo. Vikenda kao da nije ni bilo...
Petak navečer je bio izdvojen za provod, Purgeraj je rasturao, bilo je fenomenalno. Malo sam letila na ulazu... kako je još uvijek sve vani bilo mokro od kiše, užasno mi se sklizalo u cipelama, i kako sam zakoračila unutra, tako mi je noga odsklizala naprijed... da nemam ultra brze reflekse vjerojatno bih napravila špagu... tip na ulazu je umro od smijeha, zajedno sa svima nama.
Subota mi je preeeebrzo prošla, a da ne znam ni kako, nemam pojma ni što sam radila, vjerojatno ništa pametno. Jedino znam da sam otišla malo k svojoj baki, da vidim je li ona meni živa. Ma strašna je moja baka, dalmatinka prava, žilava, uvijek ima neke svoje fore koje su meni presmiješne, tipa kada vidi na TV-u neku babu onda zna dobacit – Uf vid' babetine, šta će ona na televiziji!... i obavezno gleda BigBrother.. Sve zna, kako se tko zove, šta je tko napravio i rekao, ne sviđa joj se kako se ženske samo ogovaraju i najviše voli Stipu. E da i fasciniraju je ove moderne reklame, ona ne shvaća što sve može današnja tehnologija pa joj nije jasno kako snime da je čovjek veći od zgrade. Vidi se da joj fali društvo, da s nekime popriča, pa uvijek kad joj dođem priča mi o svom djetinjstvu u Dalmaciji, o svojim sestrama...pola stvari ju većinom ne kužim jer ne znam sve te dalmatinske izraze, a nekad se totalno zapriča da bogica ni ne skuži da ju ja baš više i ne slušam, samo klimam glavom...

Malo gledam taj njezin život, mislim nije ona kriva, ali ja takvim životom ne bih mogla živjeti... definitivno kada budem stara baba u penziji, neću živjeti u gradu. Nema šanse da ću stalno biti u kući, znat već napamet cijeli TV program i umirat od dosade i predugačkog dana. Ili još gore, neću se samo vozikat u tramvajima i izluđivat druge ljude da mi se ustanu, jer bih si ja fino sjela, jer mi se sp rdnulo da se idem malo provozat gradom uzduž i popreko. Nema čanse! Ja ću biti aktivna baka! Ma penzioneri imaju takve povlastice da je to milina. Svaki mjesec u neke toplice, divanit se sa ostalim babama i djedovima o unucima i danima kad samo bili mladi i ambiciozni, putovat malo po cijeloj Hrvatskoj i svijetu ak će bit moguće ( budući da će mirovina biti samo moja ). Ili još bolje, preselit ću se na obalu! Da tako je! Živjet ću negdje na moru, bit na zdravom zraku, zdrvo se hranit, more, sunce... i živjet ću 100 godina. Ne budem bila jedna od onih baka s 200 mačaka, ja ću imati koze. Uzgajat ću ih,a onda ću turistima prodavati kozje mlijeko i sir. Kud' ćeš bolje. Ma bilo što samo ne ovako kako živi većina starih ljudi u gradovima. To bi mene ubilo. Još kad bi i moj budući djed živio jednako dugo kao ja, a ne da ga nadživim, to bi bila milina. Mi bi bili penzionerski par godine.
No, to je još daleko i do tada se još štošta može dogoditi. Tko zna, možda ja ni ne doživim svoju starost, nekako sam uvjerena da ću mlada umrijeti zato o tome ni ne razmišljam, nego pokušavam iskoristit ove dane kako najbolje mogu ( mislim da, vidi se kako sam ovaj vikend iskoristila za nešto pametno... ). Da..

Ne znam što mi je, ovih dana imam takav apetit da je to strava. Ispaštat ću zbog toga znam, kile će se nagomilat, pa se nadam da će ova faza proć. Ne znam je li u pitanju PMS ili što, ali sama se sebi čudim koliko i što bih sve mogla pojesti. Inače sam osoba koja baš ne "uživa" u hrani, jer je to meni kao gorivo, jedem samo zato jer moram. Nisam onaj tip da kad mama skuha omiljeno jelo da odmah pojedem pola lonca... Fino mi je to, ali pojedem onoliko koliko mi je dovoljno, i zbog toga nikada nisam imala problema s kilama.
Ali sad... mora da je PMS u pitanju! Što sam ja sve jučer pojela... neću se ni prisjetit, a navecer sam navalila na suhe smokve, pojela sam 4 vrećice bobi flipsa, 2 čokoladice, jabuku, kruške... i to sve u roku sat vremena mislim...
Sad sam opet gladna, razmišljam o grizu s čokoladom mmmm... Očito je sve počelo s onim toplim sendwichima...
Valjda je to neka faza kad navalim na klopu kao manijak, pa će opet doć druga faza kad hranu neću moći smisliti i tako u krug...

Opet sam se raspisala o glupostima, dođe mi tako...
Ali, sad me neće biti par dana, imam produženi vikend pa bježim doma (skužili ste da nisam iz Zg-a), malo vidjeti svoje roditelje i psa Rona i mačka Momu, ali i ekipu koju nisam vidjela već dobra 3 tjedna.. Baš mi fale, bit će veselo u kući, uvijek je tako kad se ja vratim. Morat ću posjetit milijun ljudi, dakle od učenja se mogu oprostiti, još više ću ljudi vidjti u gradu... milina! Obožavam to kad me nema duže vrijeme doma pa se zaželimo jedni drugih. U nedjelju idem već nazad u Zg, ali to će biti dovoljno jer će mi vjerojatno do nedjelje lagano svi već ić na živce. Svakog gosta 3 dana dosta! I bome je tako.
A sada idem...
Do idućeg tipkanja!



Post je objavljen 28.10.2007. u 17:50 sati.