- Koo, dolazit ćeš na odjel kad san dežuran il se dogovorimo, ne u anbulantu. Neću ti otvarat kartun da ga ne bi ko naša i probuba da si luda, znaš naš svit.
-Čekaj, neću. Zvizde trošu miljune da novinari napišu kako imaju psiha, a ti meni vako. Oću i ja da se zna !
-Koo, ne budali, zločeste jezičine su svugdi.
- Kad neš ti, ja ću razbubat. Aj reci zašto triban dolazit ?
-Pa tvoji kažu da niko ne može s tobon na kraj. Lipo ćemo pričat o svemu da vidin di si zapela.
-A dobro ( ma malo sutra ću ti sve reć ).
-Aj, sad reci zašto si ka posrana kokoš ?
-Nisan, ne znan, ne spavan pa san umorna, bit će jugo i misečina ( ne lažen, jedino šta to jugo i misec ja palin ).
-Uzmeš li šta za spavanje ?
-Ne ( šipak, uzmen dobru dozu soli ).
-Dat ću ti ricetu pa popi tabletu kad ne moš zaspat.
-Dobro ( a jel ta riceta za faking dušu ? ).
-Aj, ćao, dođi za tri dana.
Eto, sad iman psiha i tablete, to je tako "in".
U tri dana izvadili su mi stotinjak litara krvi, nema šanse da će nalazi bit dobri jer su poslin prvih 5 litara uglavnon vadili čaj s medon i limunon.
Tlak je niži, svi koji mi ga dižu činu dobro djelo ( ajmo, šta se čeka ? ). Fala in.
Srce čini tika-taka ( tica-taca for you ).
P.S. Barbara se jednon nogon vratila u koraljnu škrinjicu.
Post je objavljen 29.10.2007. u 00:01 sati.