Marketing
DUBINA
Danas su mi osjećaji tako izmješani.. vidjela sam svog dečka nakon dva tjedna.. i za tih par trenutaka sam se osjećala tako ispunjeno i sretno u njegovom zagrljaju, kao da su moj duh i tijelo konačno jedna cjelina. Divno je kako netko samom svojom prisutnošću uspjeva raspoloženje promijeniti za 180 stupnjeva i osjećaje tako uzburkati.
Znate ono... hodate svijetom... idete u školu, na fax, na posao... dolazite kući, jedete, netko gleda tv, netko visi na internetu, a netko radi sve to, dok netko ništa od toga; no svima nam je zajedničko to što imamo neke svoje rituale, neke sitnice koje nam pokreću dan, odnosno.. određeni redosljed života; subotom bude veliko čišćenje kuće, pa spremanje za subotu... pa konačno taj izlazak... i svaki put se nadate nečemu.. nečemu neočekivanom... nekim promjenjama. no, netko čak ni ne očekuje promjenu.. samo hoda i ne zna da ima nešto vani.. kao knjiga na polici koja čeka da ju uzmeta i pročitate, ili ta osoba, pored koje ste možda prolazili svaki dan ne obračajući pozornost na nju jer je zapravo tako prosječna, svakidašnja, pa možda čak i obična.
I onda ju konačno upoznate (=pročitate novu knjigu) i sve dobije drugu dimenziju.
Sve postane tako dobro. I onda se pitate kako niste znali da vam je baš TO nedostajalo u životu. I kako ste mogli prije živjeti bez toga... Baš ta knjiga, baš taj film i baš ta osoba. Živjeli ste normalno, prolazili pored svega toga i zapravo ste bili u neznanju, niste znali koliko je moglo biti dobro.
Tako i ja sada razmišjam... teško je kada si većinu vremena bio kao u nekom transu, i
onda upoznaš tu ljepotu, u kojem god ona obliku bila. Teško se vratiti na staro kada konačno dodeš do spoznaje kako BI TREBALO BITI i onda sve od prije gubi svoj smisao....
Post je objavljen 28.10.2007. u 14:47 sati.