Linjam se opet
kao nekoć moj voljeni pas.
U dane kad smo se skupa linjali
život je još bio dobar.
Kada bi u susjednoj sobi
odzvanjale svađe,
tješila je ona mene,
a ja sam tješila nju.
Kada me nitko nije trebao
umiljavala bi se do besvijesti,
čak i onda kad su svi sumnjali
da neće još dugo.
Otišla je okončavši sebi muke.
Ostavila praznu zdjelicu,
plavu lajnu i jedan bijeli pramen.
Otišla je u samoći.
Odrezala sam kosu
do neprepoznatljivosti
jer na ništa bitno
nisam mogla utjecati.
Post je objavljen 28.10.2007. u 13:46 sati.