...ovako škokirana i još uvijek pod domjmom moram ovo napisati...došli mi u svatove odmah poslije vjenčanja,a ko za vraga na vjenčanju sam stajala odmah iza njega,bilo je koma...i od sedam do pola osam ja bila vani s frendicom i nisam ponjela mobitel,vratile se mi u hodnik i ON izlazi iz WC-a i mene gurne ramenom,baš me jako gurnuo,ali sam mislila da je bilo sasvim slučajno jer zašto bi on MENE gurao?...poslije izađem van s bratićem zapalit i slučajno pogledam na mob da vidim koliko je sati,kad tamo sms..nepozat broj,ali ja sam ga jako dobro znala napamet..ON:''Aj dođi ovdje'' Ja sva zbunjena i šokirana,počele mi se ruke trest,nisam mogla napisat sms...i tako ja njega pitam zašto bi trebala doć,on meni na to da me mora nešto pitat...ja otišla sjst do svoje mame i upravo počela večera i ona mi nije dala da šetam okolo,kad svi normalni ljudi sjede...on mi stalno šalje poruke da dolazim smjesta...ja jedem juhu i tresu mi se ruke,ne mogu gutati,ne mogu odgovarati na poruke...napiše mi lik da dođem do njegovog društva se zabavljat,da prave gluposti..ja mu kažem da se kasno sjetio,na to on meni sms:''aj pogledaj u mene'',napravio je neku grimasu u stilu 'jako mi je žao,bio sam budala'...i ja odem do njega,nakon duuugo nagovaranja i sjednem nasuprot njemu,počnem pričat s jednim likom koji je išao s mojom sister u razred,a uz to je konobar u Merlynu(moja birtija =) )i znamo se cijel život,ovaj kreten se ustane od stola i ode nekud...ja i konobar krenuli van zapalit jednu,on nije imo upaljač,a ja cigaretu...i On nas vidi da izlazimo van...mi se vratili nazad unutra,a Njega više nigdje nema..ja mu poslajem sms:'Sad kad sam došla,kud si ti nesto?..on meni na to da je dobro vidio da sam ja otišla s ovim,da mi želi puno sreće,da me nešto trebao pitat,ali sad više ne...ja se još jednom šokirala..počela objašnjavat,trudit se,mislim da ga nisam htjela još jednom izgubit...on meni da ne serem,šta se pravim glupa i sad ono najbanalnije,da će mi se javit kad dođe iz grada...ja se jednostavno složila s tim i rekla mu da ovaj put ne zaboravi..i rekao je da neće zaboravit...cijelu noć nisam spavala,čekala sam tej njegov poziv..i čekala,i načekala se...neće se javit,neće...ovo boli više od svega..ne znam šta hoće od mene...ne voli me i ne želi me,a nitko me drugi ne smije imat,ne smijem s drugim biti sretna...i što da radim sad,kad je vratio sve uspomene,a pokušala sam zaboravit...sad mi je jedina želja,opet,da se vrati...da budem samo njegova...jer volim ga...
...ponovno pred tobom grešna stojim,ponovno za tvoju ljubav molim...
Post je objavljen 28.10.2007. u 12:14 sati.