Ako si me ikad slušao, slušao moj šapat. Vojnik u šumi. Stoji. Ne okreće glavu. Očima gleda lijevo pa desno. Moj šapat govori o dalekim svjetovima gdje bića nemaju svijest, nikakve percepcije niti osjeta. Šum iza njega, a ne može se okrenuti. Sleđen od straha pušta hladni znoj da mu teče niz lice do vrata i zaustavi se u njegovoj odori. Volim šetati beskonačnim stazama tražeći nešto više. Metalan okus u ustima. Potrči. Šum. Padne. Dok šetam životnim stazama zastanem i ja ponekad pogledati preko one visoke ograde obrasle mahovinom. |