Znam da vam, dragi moj lipi svitu, nemoram puno divanit da su Šokci vridni ljudi. Rade oni cilu godinu, pa čak i zimi. Ako ništa drugo a onda prave đecu jer imaje najviše vremena, manje rade, pokolju svinje pa dobro jedu i piju, pa im to eto bude ko zanimacija.
Posebno ujesen Šokac ima puno posla. Dok otrga kukuruze, povadi repu, poore i posije, dođe mu jedan jako važan poso - pečenje rakije. Ako koje godine kukuruzi malo podbace Šokac se baš ne raduje, al ako koje godine ne urodi šljiva, onda je to katastrofa.Rakija je Šokcu okrepa, veselje, šnjom podmićuje doktora, općinare, učitelja, šumara.
Zato vam evo moje pjesme, koja baš govori o rakiji.
ŠTA BI ŠOKAC BEZ RAKIJE?
Peć' će Mata rakiju,
oblizivat brke,
pokupijo je na Ritu,
šljive dobre, mrke.
Kad podloži pod kazan,
pa procuri bašica*,
on će malo pijuckati,
vesela će bit snašica.
Ta neće joj 'va smrditi,
premda znade lanit*,
kad umoran grli sajtluk*,
a nju zaboravit'.
Va je nova, jaka, grije,
daje snagu ludu,
premda j' snaša još od prije,
naće se u čudu.
Ne boji se ona čuda,
nije ona baš nevješta,
ima s čime dočekati,
ni joj taka muka teška.
Šta bi Šokac bez rakije,
bez tog svojeg lika,
s njim se rodi, s njim umire,
i to tako još od vika.
Ta ona mu snagu daje,
da izdrži teške muke,
iz grla mu pjesmu tjera,
smiri drhtave mu ruke.
Bez rakije on je miran,
mekan baš ko pamuk bili,
al' mu srce nije tak'o.
Uz rakiju tek se sili.
Pa kad vrisne prid tamburom,
kad visoko kapu baca,
i zakiti svakog svirca,
tad je pravi Šokac, braca.
A sutra će još mamuran,
sjest u kola, poć na njivu,
teške glave orat, zubit,
neće mislit na rakiju.
A za vas koji neznate šokački divan, evo objašnjenje:
Bašica = prva rakija koja procuri pri destilaciji
Lanit = prigovoriti
Sajtluk= staklena bočica (obično 3 dcl ili pola litre) iz koje se pije rakija