Hrvatsko kraljevstvo – Rex Croatorum
Dobro, sada će pak Athumanunh, opet na samo sebi svojstven način, onako sebi za dušu, napisati kraću seriju priča o nekada moćnom, ponosnom i slavnom drevnom kraljevstvu hrvatskom.
Blago jutro, divan grad pod zelenom šumovitom gorom, opasuje ga srebrena rijeka brza. Na polju ispred grada veliko mnoštvo naroda, vesele pjesme brijeg odbija, lijepo plešu i pjevaju mlade djevojke, djeca trče razdragano na sve strane, a stari samo klimaju glavom. Stotine zastava, tisuće vojnika, svi u oklopima svijetlim, u željezu, pod krznom, kalpacima i perjanicama – banovi, župani, vojvode, čelnici. Bijeli, crveni i plavi znakovi na štitovima i zastavama nedvojbeno govore da su to Hrvati, ali što rade i zašto su pristigli u tako velikom broju? Eh, da - sada se prisjećam i raspoznajem, vidim zlatnu krunu, sjaj i svjetlo iz te krune sipa se nad tim gradom. To svjetlo širi se sve više i više, širi se sve dalje i dalje, gotovo po cijelom prostranstvu tog drevnog i starog kraljevstva Hrvatskog. Nosi to svjetlo na svojim tracima ljubav i vjernost bratskoj slozi, čuva i budi želju za slobodom, za pravednošću, za znanjem i za napretkom, tjera u crne ponore guste magluštine i duboke tmine što se valjaju nad tim kraljevstvom starim i drevnim! Tisuću godina odmiče od kada je prvi put kraljevska kruna ovjenčala junačko čelo mladoga kralja! Tisuću godina odmiče u tren, a ja vidim kako zlo i sam pakao navaljuju na kraljevinu i otimaju joj najvjerniju djecu. Vidim bjesne i mrke ratnike kako navaljuju na hrvatske ratnike u blistavim oklopima … vidim bitke teške i veličanstvene. I dok sijeku sablje, bodu bajunete, biju granate, vidim i gledam te ratnike i vojnike kako pješače, jašu na konjima divljim i voze se na tenkovima, u odorama husarskim i odorama boje lišća jesenjeg, odorama prikrivnim i maskirnim. Vidim te ratnike i vojnike kako prolaze kroz bljeskove i oluje, a korak im do mora odjekuje. Vidim u to blago jutro zastave stare, zastave banske, zastave Hrvatske, vidim gdje opet se na vjetru ponosno i gordo vijore … opet vidim junačko čelo mladog Hrvata i opet vidim da je zamahnuo zrakom na sve četiri strane svojim mačem, te opet ponovio zakletvu drevnu i staru - stavlja na junačko čelo kraljevsku krunu, ogrće se i zaodijeva kraljevskim plaštem, u jednoj ruci drži kraljevsko žezlo, dok drugom rukom oštricom mača zamahnjuje na sve četiri strane svijeta, te svima pokazuje da čuva i brani kraljevsku vlast što nekad proteza se od dalekih albanskih jezera sve do šumnih valova Mure, Drave i Dunava, od dračkih južnih daljina na moru do istarskih planina.
I opet tisuću godina prolazi nad kraljevstvom drevnim i starim, nad kraljevstvom Hrvatskim …
Post je objavljen 27.10.2007. u 20:05 sati.