Marketing
Jeruzalem, Jeruzalem (5)
1000
Jeruzalem, Jeruzalem (1)
Jeruzalem, Jeruzalem (2)
Jeruzalem, Jeruzalem (3)
Jeruzalem, Jeruzalem (4)
Saznao sam za koncert dva dana prije njegovog odrzavanja i, dakako, karte su bile rasprodane. Telefonirao sam u sve agencije ne gubeci nadu, no svi su mi davali isti odgovor: karata nema!
Pred Ulamei Bima sam dosao medju prvima i svakoga tko je prosao pored mene molio za kartu vise. Guzva je rasla kako se je vrijeme za otvaranje dvorane priblizavalo, a moji izgledi su bivali sve manji. Svjetla su vec zmirkala, najavljujuci skori pocetak, kada se pored mene stvorila poznata prilika u pratnji cuvara. Mahinalno sam upitao ima li kartu viska, a on, gradonacelnik Jeruzalema, me je jednostavno uhvatio pod ruku i povukao za sobom unutra. Pred nama, kroz gomilu koja je zamorila ocekujuci premjerni nastup zvijezde u usponu, put se je otvarao prema sredisnjim sjedistima u prvom redu. Tamo su se stvorila i potrebna mjesta za sve koji smo pridosli. Htio sam zahvaliti gradonacelniku, ali me je on opet jednom rukom uhvatio za podlakticu i dok je drugom popravljao kipa* na glavi rekao da je to najmanje sta je za mene mogao uciniti i da ce on biti sretan, ako ja budem zadovoljan. Vise nije bilo vremena za razgovor, jer su se zastori razmakli i "grupe za zagrijavanje" pocele sa svirkom.
Nakon petnaestak minuta uz ugodnu muziku i orjentalne plesove osam djevojaka, publika je bila pripremljena za glavnu tocku programa. Zavjese su skrile scenu i muk je zavladao mracnim prostorom. Mrkla tama i tisina. Deset sekundi, dvadeset sekendi ...! A onda, kao da se je sva njeznost ovoga svijeta rasula od zida do zida, zatitrao je zenski glas koji se svojom nestvarnom ljepotom uzdizao nebeskom prividu, ali ga je realnost rijeci dirajuci svako culo vracala zemaljskoj stvarnosti:
"Ne podizi pogled u zjezdanu noc, ako mene cekas...
Snop svjetlosti obasjao je sitni lik koji se je polako kretao prema rubu bine, a dok je linija malih bubnjeva davala ritam, iz orkestra su se jedan za drugim ukljucivali instrumenti prateci njene stihove:
...jer ja cu doci stazom kroz rascvjetana polja,
I ne slusaj zvuke iz daljine, ako se koracima mojim nadas...
Zadigla je skute haljina i spustila se u gledaliste. Jos se je nekoliko reflektora upalilo, a ona je krenula ispred prvog reda prema sredini.
jer necujno cu prici i tek kada ti rame ovlas dirnem
Sapatom punim zebnje zazvati tvoje ime
Zaslijepljen svjetlima samo sam osjecao njezinu blizinu, a kada me takla nesvjesno sam ustao. Drzala me je za ruku i povela za sobom. Uspinjali smo se korak po korak na pozornicu. Okrenula me je licem prema gledalistu, ispustila ruku, smjestila se na gornju stepenicu do mojih nogu i nastavila pjesmu...
pored stopala ti sjesti, pretopiti trenutak u vjecnost..."
(Ruth Mayer)
Oh, Jeruzalem, Jeruzalem!
*kipa= kapica koju nose Zidovi vjernici
Post je objavljen 05.12.2007. u 00:32 sati.