U prvom postu ćemo napisati stihove iz Tošinih pjesama čiji tekst kao da je slutio što ga čeka.
"Ne neboj se, ne,bit će ti dobro i bez mene
ma naći ćeš još jedan kofer za uspomene.
Kad umrem , ti naći ćeš vremena i načina
da svratiš na mesto svog zločina"
Da se bar mogu probuditi,u svijetu ljubavi
bez starih dugova i onih nakaza,
što su me stalno pratile.....
..............................
"Da te bar mogu probuditi,kavu ti skuhati
u krevet donjeti,pa te poljubiti,
al toga nema i ne postoji..."
"Poljsko cvijeće nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci kad me nećeš ti.
Kamo sreće da te oči ne vide,
ne bi znao da su poljupci tuđi po tebi"
"Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože kad ne mogu ja"
"tu gdje sam pao zivot je stao"
"Krade mi te cesta,Kradu mi te ljudi..."
"Glasot bozji eve pak se glasi
Sonot verno ceka da me spasi"
evo još nešto..jedan dio smo Kika i ja našle na jednom blogu ali veći dio same dodale...
*pratimo te*,*krade nam te cesta*,zato krila *daj zvijezdo sjevernice* da poletimo,jer tu *gde si pao život je stao*,sada *nek ti dušu ljube oblaci*,ostavljaš nas da patimo u *sobi za tugu* jer *volimo osmijeh tvoj*.*1200 milja* možemo proći ali nikog kao tebe nećemo pronaći.I dalje ćemo živjeti *na pola duše,pola srca*,igraćemo *igru bez granica* i pitati se *ima li dan za nas*.Nikada nećemo zaboraviti *mjesto zločina*.*Žao nam je* ,*srce nije kamen*,ti *šalji anđele čuvare svoje* i *brani nas od zla* dok tvoja *pjesma ostaje*.Pod *mjesečinom* ćemo znati da nismo sami jer zbog tebe *i danas zamiriše trešnja**Nikada*nećeš pjesmu napisati *za ovaj svijet*,a tvoja *Makedonija naviva za tebe*...zauvijek...
Post je objavljen 27.10.2007. u 15:55 sati.