Ovo već postaje smiješno. Moj život je tragik-komedija. Negativne sile me gađaju sa svih strana... bam u bulju! Svaki novi udarac me sve manje boli, a napadaju me sa svih strana, kao da sam u boksačkom ringu, bam-tras-bam-koja životna škola je**te. Za 20 godina ću bit čelična. Ako se u međuvremenu ne slomim. Nadam se da ne bum pukla. Mislim da sam manje labilna nego prije. Ipak, kad se skupi tih sranja (društvo se raspadne, pet likova te odjebe, starci te stave na giljotinu, pokradu te, ignoriraju...) dođe mi da se zabijem u stup s autom. Onda se sjetim da me toliko toga još čeka. Doći će i sunce. Jesen mi je uvijek u fafu, svi su uspavani, neki pesimizam vlada. Ove sezone me zahvatilo ignoriranje (novi element mojeg kriznog razdoblja). Nek me netko doživi više!
Post je objavljen 27.10.2007. u 15:59 sati.