Marketing
šuplja nada...
Onoga dana kada sam došla na svijet,udahnula po prvi put i ispustila prvi glas nisam znala koliko će mi život biti težak.Nisam znala da će moje suze teći svakodnevno,da bol u prsima nikad neće prestati...Kao dijete sanjala sam o tome kako ću školu završiti s odličnim bez puno muke,naći si prijatelje koji će uvijek biti uz mene,sretno se zaljubiti...Shvatila sam da to u ovom svijetu ne postoji.Za sve se moraš boriti iz posljednjih snaga,a onaj koji nema više snage jednostavno nestaje...gubi se...
Mislim da sam se počela gubit...Ne mogu više trpiti svađe staraca i njihovo iskaljivanje na meni zbog nekih svojih,meni nevažnih,razloga.Glupih razgovora o njihovim problemima koji nemaju vezu s vezom,a još manju samnom.Ne mogu trpit dane kada mi i jedan i drugi kukaju na ramenu i govore mi koliko me vole,što do sada nikad mi nisu govorili.Traže od mene savjete kao da sam im psihić.Dosta mi je frendova koji se prave da su dobri sa mnom a naokolo seru po meni a ne mogu mi reć u facu!Dobra sam im kad treba rame za plakanje i neki dobar savjet!Kad trebaju lovu ili pomoć!Mrzim ljude koji se pretvaraju da su ono što zapravo nisu......
Mrzim svijet oko sebe!!Mrzim se pravit da je sve uredu kad ništa nije!Mrzim lažni osmijeh...šuplju nadu...
Post je objavljen 27.10.2007. u 15:37 sati.