Nastavljam sa tekstovima o najvećim hrvatskim izdavačima - evo što zamjeram (i savjetujem) V.B.Z.-u :
V.B.Z.
Brojem objavljenih knjiga godišnje najbliži Algoritmu, ali kvalitetom naslova ih ipak za dva koplja šišaju. Međutim, i njima treba mnogoštošta prigovoriti. Zašto pobogu ne profiliraju biblioteke, zašto u istoj ediciji objavljivati i domaću prozu, i poeziju, i stranu beletristiku, i publicistiku?
Npr, njihova edicija 'Ambrozija' (s bibliotekom '321' je ista stvar') : Rushdie, Šalković, 'Egiptolog', Zadie Smith, Šimlešina poezija, 'Ženski bullying', 'Da Vincijev kod' - sve strpano u isti koš.
Čemu toliko svaštarenje, pa razdvojite to pobogu (ali i throw out the garbage, Šalkovića ponajprije – slobodno ga prepustite Algoritmu, super bi se uklopio uz Lauren Weisberger i Kokoruša) – domaću poeziju u jednu biblioteku, domaću prozu u drugu, publicistika u treću, stranu prozu u četvrtu. E, ali kvaka svakako postoji – u tom bi slučaju trebalo osmisliti drukčiji dizajn za svaku ediciju! A to košta!
A kad smo kod dizajna – mislim stvarno, onaj barkod koji se na koricama proteže od 'stražnjice' preko hrpta pa na naslovnicu, ma šta je to ljudi moji dragi, zar barkod promičete u svoj logo? Svašta.
Ne vjerujem da se radi o nekakvoj 'kupi me – prodaj me' autoironiji, prije će biti glupavi dizajnerski gaf. A ako se ipak radi o pokušaju autoironije, svakako je promašeno i kvari izgled knjige.
A o prijevodnim, ali i gramatičko-pravopisnim i tiskarskim greškama po jedinici teksta (kartici ili stranici, svejedno) već je i vrapcima na granama dodijalo cvrkutati. Sve te silne pogreške - iako se svako VBZ-ovo izdanje u impresumu diči i lektorom/korektorom. Za što ti ljudi (iako je to najčešće uvijek jedna te ista osoba, stanovita Ivana Zima Galar) primaju plaće/honorare, da mi je samo znati?
Prejak igrač za toliko gafova, a koji su odraz nepoštivanja publike.
Inače, što se tiče odnosa 'cijena-kvaliteta' tu su Profil i Algoritam puno pošteniji, V.B.Z.-ove su cijene debelo prenapuhane.