Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy podržao je prijedlog Europske komisije da se uvede porez zagađivačima okoliša. Konkretno je Sarkozy imao na umu da se uvozni proizvodi iz ne-potpisnica Kyoto sporazuma, kao što su SAD i Australija dodatno opterete porezima. (link: večernji).
To je baš na tragu onoga za što se i ja zalažem: oporezivanje uvoza iz zemalja koje ne poštuju radničke i ekološke norme. Vjerujem da bi se i među mnogim Azijskim zemljama jeftine radne snage našlo kandidata za ekološki porez (npr: link)
Bilo bi dobro kad bi se netko od Europskih čelnika još sjetio da bi isti takav porez valjalo primijenit i za proizvode iz zemalja koje ne poštuju radnička prava. U radnička prava ubrajam tri jednostavna i konkretna kriterija, (koja mi u Hrvatskoj više-manje imamo):
- ograničenje tjedne satnice (prekovremeno se posebno naplaćuje)
- minimalne plaće
- godišnji odmori
sve ostalo je bonus, ali ne presudno.
To su dakle pravila igre za koje se zalažem. Suvremene Neo-liberalističke teorije kažu da treba sve prepustiti tržištu – bez ikakvih dodatnih pravila. No sjetimo se što se događa u igrama bez pravila?: Slabiji su prepušteni na milost i nemilost jačih. Zovite me idealistom, ali mislim da je dužnost jakog zaštiti slabijeg.
Ovim prijedlogom i Europska administracija zaključuje da su potrebna dodatna pravila na tržištu, jer očito je, tržište samo po sebi ne može zaštiti slabije (u konkretnom slučaju: prirodu, koja sve trpi i pri tome se ne buni). Međutim jako sam skeptičan u tome koliko će nadzorni odbori ovoga svijeta imati volje da zaista i konkretiziraju te prijedloge…nadam se da će barem nešto po pitanju ekologije učinit – jer bi i to već bio veliki napredak.
Post je objavljen 27.10.2007. u 13:03 sati.