postoje dva srca koja ne bi smjela
pricati jedno s drugim
ali oni se priblize
u mjestu bas kao zatvorska celija
ljudi izgovaraju nasa imena
na sivim ulicama s necujnim tonovima
price koje oni pricaju
poticu sve da ih slusaju
ti dolazis iz mjesta gdje
se ljudi ne brinu reci 'zdravo'
sve dok se netko ne rodi ili ne umre
a ja dolazim gdje oni
vucu tvoje nade i zelje kroz blato
zato sto su svi njihovi snovi
odavna umrli dusa im je prazna
i kada hodamo ulicom
vjetar pjeva nasa imena
pobunjenickom pjesmom
zvukovi noci cine nas zabrinutim
ali sve postane kasno kad strah nestane
srest cemo se opet
srest cemo se u slijedecem zivotu
obecavam ti
gdje cemo biti zajedno obecavam ti
cekat cu te gore obecavam ti
obecavam ti
toliko borbe cini proslost crnom
ali nikome nije stalo nitko ne zeli
umrijeti ili se cak spasiti
njihovi pokusaju nisu tako dobri
da ja cak mirisem pokvareni asfalt
i vidim da su napokon poplocali
njihovu osobnu cestu propasti
cujemo vjetar kako pjeva
pobunjenicke pjesme
izgovarajuci nasa imena
ali kasno je za sve nestao je strah
obecavam ti biti cemo zajedno
cekat cu te
i promise you
i promise you
Post je objavljen 27.10.2007. u 12:31 sati.