Jedini.... Pisem ti iako znam da nikada neces dobiti moje rijeci (da sam blokirana za ulazak u tvoj svijet...tvoj virtualni svijet)... Pisem ti, kao da ce mi time biti lakse... Kao da cu skinuti jedan mali dio sebe i predati ga u tvoje ruke...
Nema te danima... Bjezis od mene i skrivas se (a znam da si tu..ali ne za mene)... O, da samo znas koliko unistavaju te misli... Koliko bole ti osjecaji... Koliko pokusavam u sebi utihnuti jecaje i nastaviti dalje... no, svakim danom osjecam jos vecu potrebu da si tu... da te barem na tren vidim i procitam ono sto pises...
Obecala sam... necu te smetati, necu ti slati mail-ove niti sms-ove.. Ali ovdje, ovdje mogu jer znam da to nikada nece doci do tebe.. . Da te nece uzburkati moji osjecaji...
Prestajem pricati o tebi, pokusavam sve zadrzati u svojim mislima.. .ali te misli me guse i zele biti slobodne da polete prema jugu..prema tvom domu... Jos uvijek te volim... Samo moje More..
Post je objavljen 27.10.2007. u 09:45 sati.