Raste mi u grudima, penje se u grlo. U zadnji čas ga zatomim i vrištim bez glasa. Osjećam se kao persona na onoj slici...ne znam kako se zove slikar, neki skandinavac. Pa onda malo prizemnije, psujem u sebi sve čega se sjetim... u stvari, moje psovke i nemaju toliko smislenih riječi...one su više osjećaji pretočeni u neartikulirani vrisak duše!
Umor me satire i plaši. Njišem se na rubu ponora i pokušavam se odmaknuti, na sigurniju udaljenost od provalije. Ne stojim čvrsto na zemlji, već kao da lebdim u nekoj maglici. Borim se i zubima i noktima i otimam beznađu. Guram dalje kao i milijuni drugih, običnih ljudi. Nogu pred nogu, korak po korak. Želim jutro svježinom okupano. Čašu hladne vode i tišinu. Želim novo tijelo, novu snagu. Želim zaroniti u izvor obnavljajuće energije. Želim zatvoriti oči na suncu, pustiti da me ugrije i ispuni snagom.
Pa što cmizdriš!, govori mi bez glasa moje srce. Učini nešto, umjesto da toliko "želiš"! Još je i okrutan taj glas, bez puno uvažavanja moje žalopojke. Ti dobro znaš kako se izvući, samo si prelijena poduzeti nešto!
Nije meni lako, kad se ni sama sa sobom ne mogu dogovoriti. Ja želim jadikovati a moj unutarnji glas me ne šljivi! Pa se jadam na ovom blogu ali i tu mi upada i nagurava me i ne da mi mira ni da se izjadam!
Izađi na sunce! Da mogu, ja bih te nogom u guzicu! Ljuti se moj glas. Okupaj se u hladnom moru! To će ti dati energiju i ubrzati krv u žilama. Digni guzicu i makni se od tog kompjutera! POKRENI SE!!! Sad se već ljuti glas. Jer ga ne slušam. Glas dobro zna koliko sam hodala i koliko sam umorna. On samo tjera svoje, ne da mi da zastanem.
I dobro je, mirim se sama sa sobom. Istina, umorna sam. Ali moram prestati kukati! Moram biti pametnija i shvatiti da je umor samo stanje duha. Tijelo će činiti što mu ja kažem, dobro me oduvijek služi.Tako je! Aplaudira moj glas! Sram te bilo! Zdrava si i jaka a tu se samosažaljevaš ko teška jadnica! Move damn it!!! Iskopat ću se iz ovog očaja i uzeti sebi dozu sunca, dozu smijeha. Idemo! hehehe rugam se sebi...samo još malo...Nemoj ti meni, samo malo!!!!Diži tu debelu guzicu i marš čistit kuću,peri robu, spremaj ručak! I onda reci popodne: Idem vanka i ne obaziri se na užasnuti pogled koji će te pokušati stići! Bjež i da se nisi vraćala bar 2 sata! Jasno?!
Jasno, na zapovijed.
Post je objavljen 27.10.2007. u 09:27 sati.