popit cu prvu kavu u ponedjeljak
nakon tri tjedna
prije skole
ne smijem
ali ipak cu to uciniti
jer me nikada nista nije moglo sprijeciti da ucinim bas ono sto sam u nekom trenutku htjela
a onda cu pod velikim odmorom
kao svaki uzorni ucenik
otici na dvoriste
sjesti na centar, iako ce biti hladno
i zapaliti
i slusati tisucu i jedan glas koji ce mi se obracati
boli me trbuh
zajebavala sam se sa sestrom
i digla ju
i to je bilo ono sto nisam smjela napraviti
rekla je doktorica da cim napravim nesto sto ne bih smjela, zaboljet ce me....
pa sve
jer naravno da mi nalazi nisu u redu
bas me zaboli
ne mogu se vise ponasat ko penzioner
sjetila sam se danas
zadra
i rijeke
i zagreba
i masem svima
i nadam se da ce mo se vidjeti uskoro
mrzim onaj osjecaj
kad znas da ne mozes spasiti stvar
da ce se sve raprsnuti u tisucu komadica
Sve ce to, o mila moja
Prekriti ruzmarin, snjegovi i sas
I dvije ce pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug.
Nijedna suza, nimalo volje
Nijedna slutnja, ni glas
A moglo je bolje.
Gdje? Pokazi mi!
Gdje? Kad tuzne sudba ne voli.
I cime od svijeta da se branis?
Kao ruza?
Sa dva smijesna trna? Ili snom?
Uzalud, uzalud
Sve je protiv nas.
Post je objavljen 27.10.2007. u 00:30 sati.