Marketing
IZ GRADA NEBODERA
Evo me opet, nakon duže pauze uzrokovane neobičnim tehničkim detaljem da iz Melbourna nisam mogao otvoriti stranicu www.bloga.hr, pa tako niti staviti postove. Potpuno neobjašnjivo, jer su sve druge stranice šljakale bez problema.
Tema je i dalje: sunce. Pa kuda me odvedu asocijacije. To je tzv „post toka svijesti“ :- )
Od pet priča koje na ovom putu imamo u planu snimit za potrebe dokumentarne serije o suncu, za sad smo snimili tri i velki dio četvrte. Treća od njih vezana je uz solarne automobile, a zove se: Larry Perkins, bivši vozač formule 1 i formule 3, osvajač mnogobrojnih trofeja, a danas inženjer koji živi u Melbournu, konstruira automobile te se i dalje bavi utrkama. Uglavnom, totalno kul tip, energičan, ljubazan i nenamješten.
No, prije nego dođemo do njega, čiji je avio-hangar u kojem slaže aute u predgrađu Melbourna, osjećam potrebu da podijelim s vama jednu drugu fascinaciju, putem nekoliko fotki ovoga grada na jugu Australije. Koji je, kao i većina velikih gradova zemalja koje na novčanicama imaju američke predsjednike ili englsku kraljicu – fascinantan. A u ovome su meni posebno fascinantni - neboderi.
Živim okružen njima cijeli život, ali prvi pu u životu sam doista imao razloga diviti im se. I to me uopće nije puštalo. U jednoga sam se čak pomalo zaljubio, toliko sam ga neprestano gledao i slikao iz svih kutova – s broda na rijeci, kroz prozor hotelske sobe u zoru, u sumrak, odozdola, sa strane, samoga, u društvu drgih nebodera....Evo nekoliko slika pa pogledajte i sami. Mog ljubimca prepoznat ćete po učestalosti pojavljivanja.
Kad dolazite u Australiju, glavni rad, Canberru, nitko ne spominje, njega su, valjda u starom iluzionističkom maniru odvlačenja pažnje, izgradili u praznini unutrašnjosti, poput Las Vegasa, kad se svi ovi veliki gradovi nisu mogli međusobno dogovoriti koji da bude glavni, kako bi se tako pomirili svi suprotstavljeni interesi. I tako, želite se baviti politikom? 'Odite tam' u unutrašnjost, U Canberru, da ne smetate. A nas tu na obali, u Sidneyu , Melbournu i sl. pustite da se bavimo ozbiljnim stvarima – eksploatacijom ovog nevjerojatno bogatog kontinenta (životinje, rude, zemlja, drago kamenje – samo recite, ne možete promašiti).
PUN REZERVOAR SUNCA
I da se vratim na Larryja Perkinsa.
To je vozač koji je prvi u povijesti, u suradnji s jednim drugim entuzijastom čije je ime Hans Thostrup, prešao cijeli kontinent u automobilu koji je koristio isključivo energiju sunca. Zamisao je bila proći Australiju isključivo na sunčev pogon. Njih dvojica su to 1981. ili 1982. zaista i učinili, u prvom automobilu na solarni pogon koji se zvao "Quiet Achiever". 4052 km između Sydneya i Pertha svladali su za dvadeset dana. Ova besplatna vožnja bila je deset dana brža od prvog takvog prelaza Australije automobilom na naftu. Njihov je pothvat privukao pune medijske pažnje, što je rezuktiralo time da je 1987. organiziran prvi World Solar Challenge, s 23 fantastična automobila među kojima je pobijedio «GM Sunraycer», kopija Perkinsovog dizajna, prešavši 3010 km prosječnom brzinom od 67km/h.
Scena je postavljena za mnogobrojne slične utrke, kakvih danas po svijetu ima bar desetak.
1990. pobjednik World Solar Challengea bila je momčad Biel iz švicarske Inženjerske škole. Njihovi sponzori bili su i građani Biela, od kojih je svatko donirao jedan dolar.
1993. je srušen rekord «GM Sunraycer» iz 1987, a Honda je osvojila titulu prošavši 803 km u jednom danu.
Cilj World Solar Challengea postignut je 1996, kad je Hondin tim za četiri dana prešao rutu rekordnom prosječnom brzinom od 89,76 km/h. 32 od 46 vozila ipak su za nešto više dana stigla do cilja udaljenog 3000 km.
1999. su sudjelovala 43 tima iz 13 zemalja, a pobijedila je australska "Aurora". 2001. su pali novi rekordi, a uvedena je i «demonstracijska klasa» u kojoj su vozila pokazivala tehnologiju koja se razvila iz World Solar Challengea. I tako dalje,i tako dalje.
Na redu je Panasonic World Solar Challenge 2007., zbog čega smo prije neki dan i sletjeli u Adelaide, a prvi automobili, koji su iz Darwina na sjeveru Australije krenuli prije tjedan dana, u cilj su ušli jučer. O tome čim malo sredim fotke.
Inače, pionir Larry Perkins danas se više ne bavi solarnim automobilima, ali zato u svom hangaru gradi automobile za utrke, koje onda ogromnim kamionima vozi na utrke, leti svojim malim helikopterom u unutrašnjost Australije gdje se nalazi netaknuta priroda, i što je najzanimljivije - skuplja traktore. Ima ih dvadesetak, a najstariji potiče negdje iz 1915.
Larry Perkins
„Quiet achiever“
Bilo je nekih komentara vezanih uz rizike sunčeve tehnologije. Nemam pojma, ali može biti. Evo, meni je osobno s vremena na vrijeme bilo neobično je što se u priči o suncu s vremena na vrijeme pojavljuju poznati negativci u ulogama sponzora ili pokrovitelja te tehnologije, uglavnom predstavnici istih grupacija koje su ubile mnoge nove napredne tehnologije, od fre energyja ili električnog automobila pa do trivijalnijih izuma kao što je stroj za pranje rublja koji ne koristi deterdžent ni vodu.
Tako je George Bush, čovjek koji je sa svojim starim odgovoran za smrt desetaka tisuća ljudi zemalja u zemljama gdje je SAD napravio invaziju, pokrovitelj solarnog dejaktlona, a Larry Perkins je sponzora za svoj prvi solarni auto našao u BP-ju, British Petroleumu, jednoj od „sedam sestara“ naftnih tvrtki koje su prije stotinjak godina počele dijeliti interesne sfere te u posljednih nekoliko dsetljeća najvjerojatnije imaju svoje prste u bar nekoliko velikih svjetksih ekonomskih potresa i ratnih sukoba.
Ako se, gimnastike radi, gleda urotničkim okom, podrška solarnoj tehnologiji doista može izgledati pomalo čudno, kad se zna da je ta englesko-američka elita uložila silan napor u širenje GMO-a, pa u širenje super- otrovnog zaslađivača aspartama (tu si je truda dao osobno Donald Rumsfeld), pa u razmišljanja o smanjenu broja čovječantva (memorandum NSSM 200 od Kissingera i ekipe -istraživanje o nacionalnoj sigurnosti u suradnji s američkim Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom obrane, Vijećem nacionalne sigurnosti i Ministarstvom zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, kako bi se stvorila prva službena strategija populacije kao dio službene američke vanjske politike i politike nacionalne sigurnosti. To je rezultiralo dokumentom koji je potpisao dr. Kissinger pod nazivom «Memorandum o istraživanju nacionalne sigurnosti 200», a obuhvaća trinaest prioritetnih država u kojima je cilj američke vanjske politike bio dramatično smanjiti rast populacije. To se odnosilo na Indoneziju, Filipine, Brazil i neke druge zemlje. Obrazloženje je bilo da su te zemlje bogate sirovinama koje su potrebne američkom gospodarstvu ili NATO-u radi nacionalne i gospodarske sigurnosti. Ako u tim zemljama dođe do stanovitog porasta populacije, onda će političari iz zemalja poput Indonezije biti pod sve većim pritiskom da se pobrinu za svoju populaciju. Morat će iskoristiti jedan dio nafte, prirodnog plina i drugih resursi kako bi razvili svoju zemlju, što je potpuno logično. Kako bi se to spriječilo, cilj službene vanjske politike SAD-a bio je znatno smanjiti rast populacije u zemljama Trećeg svijeta. To je klasificirano kao dokument nacionalne sigurnosti. 1991. je godine na temelju Zakona o slobodi informiranja jedna katolička organizacija uspjela skinuti s tih dokumenata oznaku tajnosti i objaviti ih u javnosti. Tek je tada svijet saznao za taj dokument. Kada je predsjednik Gerald Ford 1975. potpisao taj dokument, to je postala službena američka vanjska politika, a ne samo preporuka.) Spomenimo još i manipulacije medijima (super uspješne -vidi CNN), centraliziranje kontrole (vidi EU, u kojoj je već moć iz državnih strkutura već u tišini 'odnesena' na druga mjesta, a tu su i zameci afrikkče i pacifičke nadržavne tvorevine, kao i američkih). Dakle, ti dečki svakako nisu poznati po dugoročnom razmišljanju u smjeru dobobiti čovječanstva . A nafte zasad ima dosta – osim kad se poželi diguti cijenu, tad je odjednom „nema“ dosta.
No, možda se može i sa solarnim kolektorima napraviti biznis?
U nekim komentarim na prošle postove neki od vas su pisali da solarni kolektori nisu rtoliko bezazleni koliko se čine, da se ne bismo zanosili previše. Nisan zna za to, ali vjerujem vam na riječ.
Pogledavši što sam napisao, riskiram da me optuže za teoriju urote, kako se obično nazivaju istiniti podaci koji pokazuju što se doista zbiva iza kulisa. Ali, kao što je jedan moj frend rekao, svijet seuopće ne može interpretirati bez terije urote.
A svakom tko ne vjeruje da postoji urota divosvkih razmjera, u zadnje vrijeme s veseljem pustim ovaj izvještaj BBC- u kojem neka izvjestiteljica, po dramatičnosti stila američka inačica Mirjane Hrge, opisuje strašan događaj rušenja one treće zgrade devetog jedanaestog (zgrada WTC7, Salomon brothersu, ili tak nekak kojoj su se slučajno nalazili i svi dokumenti u postupcima protiv kriminalnih radnji najvećih američkih kompanija, a koja se srušila kao kula od karata više sati nakon prvog udara, niti ne okrznuvši ni jednu drugu susjednu zgradu – toliko je dobro bila minirana iznutra, dečki su vježbali još od Oklahoma Citya. Čak ispod ženske u više navrata piše da je srušena ta zgrada. Od manje je važnosti što se zgrada cijelo vrijeme vidi kako stoji u pozadini iza nje, netaknuta. Grohoto sam se smijao kad sam vidio ovu snimku. Frka je, ljudi, arapski teroristi iza svakog ugla, čuvajte se, čipirajte se, nikuda ne izlazite, stavite kamere na sve ulice, snimajte sve telefonske razgovore, opasan je ovo svijet, strašni Bin Laden oće ubit Djeda Mraza...yeah, right!
(Do sam opet gledao ovaj izvadak, ne znam zbog čega sam se sjetio kako je moj frend Marko, do smo svirali u Virusima, a to je bilo prije desetak, godina, pronašao solomonsko rješenje problema koji je tada bio aktualana kod nas. Žestoko su se lomila koplja oko toga hoće li se zagrebački trg kod 'džamije' zvati Trg žrtava fašizma ili Trg hrvatskih velikana. On je predložio rješenje koje bi, da je bilo sluha, zaista pomirlo sve strane.
A to je: Trg žrtava hrvatskih velikana.
Solomonski.)
No, da se vratim na sunce i teorije zavjera, ili gdje sam već stao. S obzirom da svjetska gmazovska oligarhija toliko dobro vlada umijećem odvklačenja pažnje od onog što zaista radi, možda je i solarna energije dio toga. Pogotovo u vidu činjenice da su se neke američke službe u ptroteklih pedesetak godina domogle barem nekoliko srušenih NLO-a, ako ne i više od nekoliko. Koliko se zna i koliko je procurilo na puno raznih strana, te letjelice nemaju motore i najvjerojatnije koriste energiju polja nulte točke, to jest kvantnog vakuuma, beskonačan izvor energije svuda oko nas . Čarobna riječ je free energy, jedna od najpotiskivanijih tema u povijesti, još od Nikole Tesle i Henryja T. Moraya, pa sve do danas. U okviru tzv „crnih operacija“, grupacije koje izmiču nadzoru legalno izabranih vlasti, možda razvijaju, a možda tek pokušavaju razvijati, ali sasvim sigurno rade na tome da druge srpiječe da razviju tehnologije koje bi doista mogle promijeniti sliku čovječanstva, a ne samo dati kozmetički premaz, kao što to rade solarna energija ili energija vjetra, koje imaju doista vrlo mali udio u svjetskoj potrišnji energije. Kod tehnologija NLO-a priča se o beskonačnom izboru energije direktno dostupnom svakome. Više nema prostora za profit, stvaranje ovisništa i medijske manipulacija za povećanje istoga.
I onda postaje logično za što bi Boy Geroge Bush bio pokrovotelj solaran dekatlona, a British Petroleum prvog solarnog automobila. Jednostavno – nije bitno, a dobro zvuči.
Naravno, to su sve samo teorije urota, nemojte se obazirati na takve gluposti.
I usprkos takvom depresivnom urotničkom zaklučkju, ja dižem prste gore za sve entuzijaste koje sam do sada upoznao. Primjena solarne enerrije u svakodnevnom životu, kao što je tansport ili stanovanje, predivan je futuristički dizajnerski eksperiment. Osim toga, usmjeruje čovjeka da više razmišlja o okolišu kojega je tek dio, i to ne pretjerano važan. I da se sve što mu treba već nalazi u okolišu. Osim toga, motivi ljudi koje sam uponao su ispravni i dobronamjerni, a njihov entuzijazam, koji je vrlo ljekovita stvar, zarazan je i inspirirajuć. Uostalom, nepredvidivost i spontanost dvije su glavne osobine za pomrsivanje planova bilo kakvoj kontroli.
A toga kod ljudi nikada nije nedostajalo.
Post je objavljen 26.10.2007. u 23:39 sati.