...tražim neki znak da postojim,sve to dugujem tebi...
...prvo,Snoopy tnx na komentaru,tako ću od sad dalje...nije to najbitnije u životu,ali danas sam pisala test iz fizike i ja,ovakva kakva jesam,ne napišem niš točno...mislim i kreten bi se bar nečeg sjetio,ali nema veze...cijel dan mi je bio nekak nikakav...bolila me glava,užas živi...za poludit...ali preživjela sam...sutra u svatove,trebalo bi bit zanimljivo,ipak mi se sestrična udaje...ali ja čula da i ON ide u te svatove...kud baš on...kako bi moja Jana rekla:mali,sad gledaj i pati! =) ja se ko fol idem tamo pravit lijepa,slatka,dobra,nasmješena,a najradije bi prespavala idućih nekoliko dana u komadu...tak sam umorna u zadnje vrijeme,totalno iscrpljena...ne sjećam se kad sam se posljednji put pošteno naspavala...nadam se da ćemo ić na info,bar jedan dan bez škole,da se Jana i ja izludiramo po Zagrebu i ja napokon malo prošvrljam po trgovinama...moja najdraža majka će sto posto reć da za mene nema više shoppinga jer nemam kud sa svim što već imam i što planiram kupit...ali nju je lako nagovorit...danas mene moja draga sister nazove,čujem ju nakon nekoliko tjedana odkako je otišla na fax,i kaže mi da me se poželila i da joj falim i da hoće da joj malo dođem do Zadra...ja se ono,prekobacila,šokirala...je to moja seka?..ona s kojom sam se dok je bila kod kuće posvađala petstopedeset puta na dan..?..ne znam,sve mi nešto čudno u zadnje vrijeme...falila je i ona meni,ali...ne znam...nisam se ovom od nje nadala..i tako izgleda da ptujem u Zadar u srijedu naveče..vidjet ćemo...
...slušala sam maloprije pjesmu 'delo i nedelo',pa odatle naslov...da još se osjećam samo njegovom...sve me više živciraju u zadnje vrijeme njegovi postupci,on...njegova pojava...potpuno je drugačiji,a možda mi se samo čini,možda sam se ja promijenila i napokon shvatila..pronašla onu pravu sebe..počela sam osjećaje stavljati u drugi plan i sad vidim da nije ni to toliko dobro...trebala bih biti umjerena...preteško je voljeti ga iz daljine..ali on ne zaslužuje da zbog njega promijenim sebe..nitko toga nije vrijedan,a najmanje on...sasvim sam u to sigurna...ako se ikad odlučim promijeniti,promijenit ću se zbog sebe same,zbog ljudi koji me vole i koji mi žele dobro..a ne zbog nekoga za koga sam ja odavno zaboravljena...možda i pokopana...valja ja ne mogu prestati nekoga voljeti kad si to zapovjedim,možda je meni potrebno malo više vremena da bi ja pokopala prošlost i zauvijek zatvorila neke stranice svoga života...a dok se to ne dogodi,trpit ću i truditi se biti jaka..i sretna..i nasmijana..jednostavno biti ja...sad će moja Jana reći 'ono,kao,baš'..hehe =) sad mi se čak smije haha,ali znam što trebam napravit..znam da dalje treba pokušati živjeti,moja Lea me uvjerila u to,nakon što sam se slomila pred njim neki dan u busu i gotovo počela plakati (ali nisam,zadržala sam to u sebi,nisam mu dopustila da vidi koliko me on još boli),poslala mi je sms:"Smij se i kad plakat bi htjela,osmijehom prikrivaj sve šta ti srce skriva...ne dozvoli onom tko ti bol nanosi da u tvojim suzama uživa...ne brini malena,ne postoji sretan život,postoje samo sretni trenutci...STOGA živi samo za njih i bit ćeš sretna!"...zar nije dovoljno rekla?....
...vrati mi se ja sam tvoja,tvoje djelo i nedjelo...
Post je objavljen 26.10.2007. u 21:51 sati.