ev mene opet...mal lapinjam pa...vidim anja otvorila novi blogić,tak da sam sad i službeno totalno preuzela ovaj blog...je da je adresa našiproblemi,al nea to veze..i tak ja sebi u množini govorim...dakle...napookooon petak...nina i ja se od ponedjeljka radujemo suboti...napokon ćemo se onak naplesat...nismo stoo goodinaaa...naravno i ekipica ide...dada....ju jedva čekam..sad bili popodne u školi pa baš i ne stignemo van...tak da ćem večeras mal odmarat i čekat sutra...hihihih...ne znam šta da vam pišem...onak svaki dan pon-pet štrebuckanje pomalo...kao pretrgla sam se...jel..hehhe...ma malo pomalo nemoš sve odjednom naučit mora se neš ostavit i za kasnije..hahaha...
In a moment, everything can change,
Feel the wind on your shoulder,
For a minute, all the world can wait,
Let go of your yesterday.
Can you hear it calling?
Can you feel it in your soul?
Can you trust this longing?
And take control,
Fly
Open up the part of you that wants to hide away
You can shine,
Forget about the reasons why you can't in life,
And start to try, cause it's your time,
Time to fly.
All your worries, leave them somewhere else,
Find a dream you can follow,
Reach for something, when there's nothing left,
And the world's feeling hollow.
Can you hear it calling?
Can you feel it in your soul?
Can you trust this longing?
And take control,
Fly
Open up the part of you that wants to hide away
You can shine,
Forget about the reasons why you can't in life,
And start to try, cause it's your time,
Time to fly.
And when you're down and feel alone,
Just want to run away,
Trust yourself and don't give up,
You know you better than anyone else,
In a moment, everything can change,
Feel the wind on your shoulder,
For a minute, all the world can wait,
Let go of yesterday,
Fly
Open up the part of you that wants to hide away
You can shine,
Forget about the reasons why you can't in life,
And start to try,
Fly
Forget about the reasons why you can't in life,
And start to try, cause it's your time,
Time to fly.
In a moment, everything can change.
džiskov hrčak je još uvijek živ.mačka ga nie pojela...vole se...jedna od đalajinih ribica nie imala tu sreću...al nea veze,i tak ima drugu i hrčka.a i te ribice izgledaju ko da će izletit iz akvarija i ubit te dok spavaš.da.i uopće nisam luda.ne.hehehe...da.imali mi neki dan hamleta za lektiruuu...bit il ne bit-to je pitanje.kak smo se nafilozofirali na temu...prekul...ju šta mi se danas dogodilo...idemo mi mačkamamom onom šta vozi do ZP dvaput na dan u školu...i onak višnjevci neki zastoj imali tak da pol ljudi tam na sakuntali ušlo u tramvaj.i tak nemoš stajat/sjedit/disat u tramvaju..i došli mi do tvrđe i jedva ivana i ja do vrata i ona onak u zadnji čas iskoči van.i ja ostala u tramvaju,neki lik mi namjerno zagradio prolaz.tak da sam se vraćala tam sa one stanice most.koomaaa...onak idem prema tvrđi i umirem od smjeha(onak ljudi me uopće nisu čudno gledali)ma ko i uvijek...svi čudno gledaju...kooomaa...i tak...
idem ja sad lagano.natipkala se,tak da nitko neće ni čitat.al to u redu...za kraj familiji obožavanoj...ah kad smo kul...i ljubavi mojojidem sad...možd počnem ovo češće tipkat...kao.da. ae ljuubiim vaas...
Post je objavljen 26.10.2007. u 20:57 sati.