Marketing
koji vrag ga tjera?
Ništa nije savršeno, pa u skladu s tim ni ova uzrečica nije savršena. Znamo za mnogo savršenoga, a mora da postoji još više toga za što ne znamo. Tvornice svakodnevno izbacuju nebrojene savršene kugle za kuglične ležajeve skupih naprava, mora da postoji mnogo savršenih bisera, a i svaka pahuljica snijega je savršena. Ipak, izreka je daleko od toga da je promašena. Opominje nas da ne tražimo savršenstvo ondje gdje ga ne možemo naći.
U skladu s tim, recimo, ne očekujem da će ovaj tekst koji pišem biti savršen, a još manje to očekujem od bilo kojeg Ivkošićevog teksta kad ga počnem čitati. Životne okolnosti su me navele da pročitam njegov današnji tekst u "Večernjem listu". Nikome ne savjetujem da gubi vrijeme na isti način, te navodim poveznicu na njegov članak samo zbog onih koji bi eventualno mogli poželjeti provjeriti ono što kanim napisati.
U tekstu "Nobel za globalnu laž" Milan Ivkošić tvrdi da je globalno zatopljenje mit. Što je mit? Izmišljotina, nešto što ne postoji. Dakle, Milan Ivkošić tvrdi da globalnog zatopljenja nema. Podsjeća kako je već protekle, iznimno tople zime, zanijekao globalno zatopljenje i doživio niz poruga koje ga ničemu nisu podučile. "U globalno zatopljenje ne vjerujem…", kao da se tu ima išta vjerovati ili ne vjerovati. Ne vjerovati u globalno zatopljenje isto je kao ne vjerovati da vrijeme prolazi, a Zemlja je okrugla.
Nevjernik u globalno zatopljenje ovom se prilikom poziva na svojednobnog savjetnika premijerke Margaret Thacher, znanstvenika i političara, vikonta Christophera Monctona. (Doduše, lik na kojega se poziva ne zove se Mocton nego Monckton.) Taj Mocton-Monckton je ustvrdio da je pobrojio 38 znanstvenih pogrešaka u filmu Al Gorea o globalnom zatopljenju. I Ivkošić likuje - vidite kakva me je svjetska sila podržala!
O tome kojih i kakvih je to 38 zamjerki kod Ivkošića nema ni riječi. Isto tako nema ni naznake koliko u Al Goreovom filmu ima točnih postavki i podataka koje potkrijepljuju ocjenu da je u toku globalno zatopljenje. I previđena je mala, malecka sitnica - navodnih 38 zamjerki odnose se na film, kažu da je film nešto loše, slabo ili pogrešno iznio, prikazao, što - ako je točno - u svakom slučaju može biti slabost filma, ali govori malo ili ništa o onome o čemu film govori. Ako je film o globalnom zatopljenju loš, da li to znači da zatopljenja nema? Ivkošiću znači. Ako neka fotografija ili slika ne odgovaraju prikazanom prizoru ili liku, da li to znači da onoga što prikazuju nema? Ako je ljepotica nefotogenična, da li to znači da nije lijepa? Ako film o globalnom zatopljenju nije savršen, to znači samo da film nije savršen, a nikako i nimalo da ono o čemu govori ne postoji.
Ivkošić tvrdi da ne postoji globalno zatopljenje, već da postoji samo "desetak znanstvenika" koji tvrde da ono postoji. Prvo (ne postoji globalno zatopljenje) naprosto je budalaština, drugo ("desetak znastvenika") prijesna je laž. Globalno zatopljenje danas je neupitno opće mjesto kojeg ne dovodi u sumnju nekoliko desetaka, ako ne i stotina tisuća znanstvenika u svijetu, te nekoliko desetak ili stotina milijuna razumnih ljudi na ovoj planeti. Među te Ivkošić očigledno ne pripada, no kao "svaki ludi po sebi sudi". Riječ "desetak" se u ovom slučaju može upotrijebiti samo u kontekstu da je nekoliko desetaka znanstvenika u posljednje vrijeme o tome napisalo knjige, rasprave, objavilo rezultate istraživanja, opažanja i mjerenja ili istupilo upozoravajući javnost ili odgovoren adrese. Zar Ivkošić očekuje da svaki znanstvenik koji je svjestan opasnosti od globalnog zatopljenja napiše knjigu o tome, da imamo stotinjak tisuća istih knjiga koje sve govore jedno te isto, pa da Ivkošić to uzme u obzir?
No Ivkošić toliko želi da ono što si je umislio utuviti u glavu i drugima da je jedva dočekao bilo kakvu potporu, te potpuno previđa ili zanemaruje da onaj na kojega se poziva zapravo uopće ne tvrdi ono što mu stavlja ni usta. Naime, Mocton-Monckton ne tvrdi da globalnog zatopljenja nema. Upravo protivno - i on ga konstatira. On potvrđuje da je globalno zatopljenje na djelu, ali njegova nastanak tumači drugačije od prevladavajućeg mišljenja, drugačije procjenjuje opasnost od globalnog zatopljenja i predlaže druge mjere za uklanjanje i umanjivanje posljedica te opasnosti. Isto tako i "akademska zajednica" na koju se Ivkošić poziva, čak i prema njegovim riječima, ne tvrdi da zatopljenja nema, već samo da nije prouzročeno ljudskom djelatnošću. Prodaje nam pamet čovjek koji tvrdnju potkrjepljuje tvrdnjom koja je opovrgava!
Da, i na ovom primjeru vidimo kako ni Ivkošić nije savršen. Dapače, daleko je od toga da bude savršen. No tko smo mi da se bacimo kamenom, kad savršenost ni ne možemo očekivati od nekoga tko je kvaran.
Post je objavljen 26.10.2007. u 20:35 sati.