Moj život lagano se gubi
Kao šta plamen svijeće se gasi
Kao što vatru hasi kiša
Nigdje nevidim ni iskriu nade
Samo jedna mala zvijezda na nebu
Sa a sa slomljenim krilima ne mogu do nje...
Svaki dan prolazi, kao što i dolazi
Sve okolo hladno
Kao što je spoj leda i vjetra
Ali ne mogu dopustiti
Da vjetar ne ugasi moju svijeću
Tada ja svaki put plačem...
Ne mogu više patiti
Ne mogu podnjeti niti jednu drugu noć
Ne mogu ti više podnjeti
Sreća svjetla prolazi kroz moje oči
Kao što krv kapa s mojih ruku
Svijeća crnog voska ma ubija...
Polako niz svijeću
Kaplje crni otopljeni vosak
Kaplje malo po malo
Svaka crna kap, sve manje života u meni
Svaki pogled na tu svijeću
Ja jednostavno oslijepim...
Oči mi ostanu crne ko svijeća Smrti
Pogled žalostan i mračan
Kao da te Smrt gleda u oči
Još jednom pokušavam poletjati
Ali ne mogu, nemam više krila
Nestala su, nema me tko odvesti u visine...
Pomislim da bi me moj anđeo moga čuti
Da mu viknem "dođi po mene"
Ponesi me do moje zvijezde
Spasi me od moje svijeće Smrti
Spasi me od moje promasti
Od moje viječne tuge i boli...
Došao si po mene
I vinuo me u te visine
Gdje boli nema, samo sreća
Ja i ti zajedno u zemlji sreće
Voljeli se ondje, bili sretni ondje
Poželjeli nikada se ne vratiti na zemlju...
Ali svakoj jebenoj sreći dođe jebeni kraj
Bez tebe sam pala
Svijeća je opet počela da se topiti
Sve mo je manje dana ostalo za živjeti
Ali tebe nema tu da ih provedeš samnom
Sama ja sa svojom boli se borim...
Prolaze sati, a ja gledam u tu prokletu svijeću
Što mi te proklete dane broji
Što mi broji svaka njema kap
Koliko te dugo nema
Već sam počela i krv palakati od ove tuge
Od ove moje proklete boli...
Dolazi i zadnja minuta mojeg života
Zadnja minuta a tebe mi još nema
Ne dolaziš me spasiti
U nadu da češ doći više ne vjerujem
Jer napuštaju me dvije moje najvrijednije stvari
Moj prokelti život i te moja ljubav...
Ja sad umiram bez tebe, bez ikoga
Sama u toj tami ja umiram
Padam na koljena, srce me steže
Život me napušta
Crna svijeća Smrti već izgorjela
Smrt me sebi u narjučje prisvojila...
Vratio si se ali malo prekasno
I mislio da spavam ali ja već umrla
Moje hladno tijelo si podigo
Moje crvene hladne usne poljubio
Oštricu uzeo i srce si probo
Pokram mene si lego...
Zauvjiek zajedno smo bili
Nitko nas nije nikada rastavio
Mrtvi tijelom bili smo
Ali duše nam se voljele zajedno
Sad ja i on letimo zajedno u visinama
Volimo se zajedno u dubinama...
Post je objavljen 26.10.2007. u 20:23 sati.