Marketing
Svi bismo uvijek još jednu priliku... i to naravno uvijek u situacijama koje su presudne... i mnogi izgube volju za životom kad vide da im vrijeme prolazi u čekanju za tom 'boljom prilikom'... life is cruel ...
Ljubav nije ni dobra niti losa stvar, jer te uvijek moze vratiti u stare dane kada te stvarnost razocara, ali opet sto kad ni proslost nije tako sjajna, sto onda?! Ovo postaje smijesno. Sada djeluje da mi nista ne valja. Pa ne valjaju mi pojedine stvari, a na neke stvari se nemam pravo pozaliti. Tko u danasnje vrijeme od mladih ljudi koji su bogati, lijepi, pametni ili jednostavno zdravi osjecaju srecu jer su dozivjeli novi dan ili prilikom budjenja osjetili svoje bilo ili toplinu sunca? Gotovo nitko, jer covjek tek kada pocne gubiti jednostavne i banalne stvari pocme ih cijeniti ili zaliti za njima. I ja sam imala i izgubila. Dok sam imala shvacala sam tu stvar previse ne ozbiljno, a kada sam izgubila shvatila sam da sam si sama kriva. Sada bih to opet htjela bez obzira da li bi mi bilo na prvom mjestu ili samo kao trenutno zadovoljstvo. Ali ako bolje ne moze, pristajem na sve. Na mom krevetu sutnjom prica se, lijek za vrijeme ne postoji. Moje navike su prozirne i suvisno dosadne, gubim se. Ne znam sto zelim ili ne zelim. Svi cekamo da se nesto dogodi i da prodju kisni dani i ponovno osvane neko bolje vrijeme. Mozda je to bolje vrijeme bas sada, a toga nismo niti svjesni. Zivot je cudno pitanje na koje nitko nikada nece odgovoriti nego ce samo slegnuti ramenima i reci da nista ne zna. Svaki dan trazimo, ucimo, ljutimo se, volimo se i opet nam to nije dovoljno.
I ja nemam odgovora i samo sljezem ramenima jer bolje ne mogu..
Post je objavljen 26.10.2007. u 19:42 sati.