Blagorodne moje prijateljice, moj naklon, blagorodni prijatelji, najsrdačniji pozdrav!
Prošlih me dana mučila nesanica. Legao bih u krevet i vrtio se i vrtio, vrtile se stvari po mojoj glavi. Kada kartuzijanci imaju kandidate test za to jesu li za red ili ne jest jedu li redovito i spavaju li dobro. Ako ne, znači da taj način života nije za njih. Shodno tome sam svoju nesanicu shvatio kao signal moga tijela. Radim dosta, stalno sam u pokretu. U blizini arhiva postoji samo jedan kiosk u kojem se prodaje kebab i malo dalje prodavaonica Störcka, nešto kao naš Pan Pek, no nažalost bez pizze, ali sa slasnim sendvičima. No problem je onda što tek navečer kada se vratim doma mogu jesti nešto toplo, kuhano, domaće. I zapravo sam promijenio ritam. K tome je i čitava sredina nova, novi ljudi, novi prostori, tako da sam se očito malo preforsirao i umorio.
Dobro mi je došlo što je ovog petka austrijski nacionalni praznik. Podsjetnik je to na 26. listopada 1955. kada su se savezničke trupe povukle iz Austrije vraćajući joj suverenitet pod uvjetom da mora ostati neutralna. Danas se to pitanje neutralnosti stavlja pod veliki znak upitnika u Austriji. No meni će taj dan dobro doći kao odmor.
Inače u neoromaničkoj crkvi na Mexicoplatzu u drugom bečkom kotaru ovog se produženog vikenda događa seminar vlč. Zlatka Sudca.
Sinoć smo Sinan i ja bili gosti kod Marie, jer joj je prijatelj iz Francuske donio hrpu hrane. Fino smo se družili. Bit će i fotki kada ih skinem s fotića!
Uz izraz najizvrsnijeg, ali razdraganog strahopoštovanja, moj naklon,
c. kr. asistent Franz Corich
Post je objavljen 26.10.2007. u 14:32 sati.