U vrijeme globalnog zatopljenja grof Frkačevič odlučio se vratiti majčici Rusiji i osjetiti daške hladne ruske jeseni. Brojne brige su ga morile proteklih mjeseci te je stoga odlučio pobjeći kući. Sve je puklo jednog ljetnog dana na Jadranskomu moru kada je svojoj hrvatskoj ljubavnici dozvolio da poljubi veseljka. To se njoj toliko svidjelo da nije znala stati i mic po mic veseljko ju je špricnuo. Njene riječi nakon toga osupnule su grofa. 'Jao pa ovo ima okus po Domestosu!' Vidi grof da je vrag uzeo šalu i da je vrijeme pronaći onu koja će ga cijeniti bez ijednog prigovora. Koja će ga slijediti na svakom koraku makar morala stat i na žvaku. Ostavio je lagodan život u blagoj mediteranskoj klimi i zaputio se korijenima. Gdje je kao dječak provodio sate duboko razmišljajući o ženama, njihovoj putenosti i ljepoti, zavaljen kraj kamina očevog dvorca...
Post je objavljen 26.10.2007. u 15:45 sati.