Marketing
Labirint
"Stoljećima smo samo noću izlazili iz katakombi, podruma i kanalizacije " – rekao je Henry – "Progonili su nas i ubijali kao da nosimo kugu. No to je zapravo bila puka zavist."
Henry Thorensen III i ja sjedili smo u elitnom apartmanu na najvišem katu Aurora Granda. Predivan pogled na rijeku i poslovni centar Aurora Citya bio je zaklonjen teškim zastorima. Henry je volio luksuz ali, kao i svi pripadnici njegova roda, mrzio je svjetlo. I mačke. Definitivno mačke.
"Jesi li čuo za Arpadiju?" – upitao je i nastavio ne čekajući moj odgovor – "Maleni prišt na dupetu Srednje Europe. Labirint je nastao tamo tijekom srednjeg vijeka, kada smo konačno shvatili da će nas kmetovi zauvijek progoniti. Odlučili smo se sakriti od svijeta ali i ostati njegov dio, poput štakora u zidovima.
Skriveni u noći, silom smo nametnuli svoju volju društvu i prilagodili ga sebi. Od tada iz sjena vladamo svijetom. Budimo realni: ljudi su korisni za rad, rat i malo što drugog. Naš posao je da ih usmjeravamo, a ako to slučajno odgovara našim interesima, pa, neka bude."
"Svoj pravi lik naravno krijemo od ljudi, osim od vjernih slugu poput tebe. Ako ćeš predano služiti Labirintu i ti možeš postati poput nas. Potreban je samo ugriz. Neki će ti reći da smo prokleti, no to je glupost. Mi ne samo da smo samo evolucijski superiorni običnim ljudima već i očito estetski ugodniji oku."
Henry se kandžom počeše po svojoj izduženoj štakorskoj glavi. Njegov ružičasti rep, nalik golemom crvu, uvijao se oko prljavosmeđeg krzna koje je ispunjavalo luksuzni naslonjač.
"Kmetovi su nas zvali ljudi-štakori, no mi se volimo nazivati Prosvijetljenima."
(GNN)
Post je objavljen 26.10.2007. u 11:55 sati.