Marketing
blogerska igra "unable to move, priča jedne babysitterice"
Negdje u bijelom svijetu, 8 sati ujutro. Nebo je blijedo,pomislim, nije kao doma. Spremajući patuljcima doručak, slušam njihovog tatu pri jutarnjoj molitvi. Upitam ga želi li kavu ali ne dobijem odgovor. Samo odmahnjuje rukom. Shvatila sam. Ne ometaj me u razgovoru s Gospodinom. Tata je liječnik, pedijatar, porijeklom Nigerijac. Born Again Christian. Vrlo pobožan. Nakon molitve odaje mi svoju veliku želju. Kada jednom bude imao dovoljno novaca, prestat će se baviti medicinom i želi biti božji čovjek. Propovijedati. Ja si mislim - ne želimo li to svi! Ali smješkam se iznenađeno, ma je li moguće da biste ostavili tako važan posao za koji ste se toliko dugo spremali... Znala sam da ću ovime potaknuti lavinu objašnjenja. I dok je tata propovijedao, patuljci i ja smo doručkovali.Božji blagoslov iliti OluwaFemi, najslađi 3 godišnji dječak čokoladne kože, pričao je o tome, ima li na svijetu više ljudi ili zahoda. To je elaborirao još pitajući se, ima li više kuća na svijetu negoli zahoda. Jer u njegovoj kući ih je bilo 2, pa se dijete naravno zamislilo. Dar od Boga ili u originalu OluwaGbenga, 1 godišnjia beba, brat je Femiju. Dar od Boga je pojeo svoje žitarice i sad pleše i poskakuje sretno gledajući Telletubbies. Tata negoduje. Ma zašto je tako poludio za tim glupostima!!! Podsjeća me da je danas dežuran, te da se vidimo tek sutra. Ostavlja nam novac ako nam što zatreba. U 10 sati Gbenga i ja pratimo Femija u vrtić. Usput zastajemo jer Gbenga se ne želi voziti u kolicima. Slijedeća stanica je crveni poštanski sandučić. Femi želi mami poslati pismo. Jesi li napisao pismo, pitam ga logikom velike osobe. Ne još,odgovara patuljak. Onda ćemo napisati pismo mami kad dođeš kući. Sutra ga možeš baciti u sandučić. Zadovoljen ovim, nastavlja dalje. Gbenga gura kolica pa ga moram hvatati jer ide u cik cak. Uspješno stižemo pred vrtić. Veliki brat ostaje semi zadovoljno s prijateljima a mi šetamo dalje. Nakon igranja u parku i obaveznog uslikavanja pomalo razdraženog Gbenge u svim mogućim pozama, vraćamo se kući. Dar od Boga se pokakio. A treba i na popodnevni spavanac. Dok beba spava, babysitterica trči u kuhinju i nalijeva plastičnu čašicu vodom, te trči u vrt. I NAAAPOKON pali cigaretu. Mmmmm, kako je to dobro!!! 2 sata poslije ponavlja se jutarnji scenario, samo se sve vrti unatrag. Gladni Femi jede ljuti sos od rajčice,i kuhanu ovčetinu koje je mama spremila preko vikenda. I kuskus. Gbenga također zadovoljno mljašće isto. Babbysitterica jede nešto blažu varijantu - muesli s jagodama. Piše se pismo. Svako slovo se zna. Na tome radimo svaki dan! Prilažu se mami slike. Njene srećice kako plivaju u bazenu, kako skaču u parku, igraju se...Gleda se popodnevna epizoda Telletubbiiesa. Tinkywinky! Dipsy! Laalaa! Po! jo-oj me-ni!!!! hahaha Igre, večera, intelektualan rad...sve je to patuljke izmorilo. U 8 ih tunkam zajedno u kadu. Izgledaju ko dva mini faraona,onako crni i sjajni. U 9 već su odslušali priču, popili vode,rekli da im se nikako ne spava i zaspali ko klade. A babysitterica, pogodili ste, trči u vrt s čašicom. Tek upaljena cigareta baca se u vodu jer zvoni telefon. Tata. Ovo je prvi put da dežura od kad sam ja kod njih i misli čovjek na mene. Kaže, sjetio sam se da ne možeš otići van popušiti cigaretu, pa sam ti htio reći da smiješ pušiti u vrtu! Samo si natoči vode u čašicu od jogurta ili nešto slično. O stvarno!!!mislim si ja! Ali iz usta izlazi - O,hvala! Kako ste dragi! I je,ljepo je to od njega. I naivno. Ne zna on kojim trikovima će se pušač sve uteći. Pušačica poput mene doktorirala je skrivanje cigareta od nadobudnih roditelja. Kad je to bilo kad sam nosila cigarete,vlažne maramice, osvježivač daha i bočicu parfema, sve u grudnjaku. Nitko ne bi posumnjao da nešto krijem ako nosim totalno nedužne kratke hlačice be džepova i malu majicu kad odlazim u crnu šumu na šetnju!
Dolazi kolegica babysitterica. Ona je popodne provela s novim dečkom. Mala zgodna talijanka, zaljubljive prirode. I lošeg znanja engleskog jezika. Uzbuđeno me trese. Što to znači WISH?!!! pita zajapureno. Želja, odgovaram. Aaaa, bene! Dio mio! Znaš, sjedimo ti mi u autu i pita mene on -What's your wish? A ja ne znam što to značu pa kažem - I don't know, what's your wish?! I kaže on meni -You're my wish! Pa kažem ja njemu You're my wish, too! hehehee Ne zna talijančica engleski al se zna snać!
Poslije pričamo o zavičaju. Slično nam je. Bliske smo si, po temperamentu i porijeklu... Mala ide doma a ja još jednom provjeravam jesu li mi svi patuljci na broju i odlazim spavati.
Post je objavljen 26.10.2007. u 03:10 sati.