Studij glume i lutkarstva
ili
Putovanje u vagonu drugog razreda s kupljenom kartom za prvi
Što se događa kada naučiš disati punim plućima, a kisika ima za samo jedno plućno krilo?
Gušenje.
Sinonim za taj proces je prilagodba programa zakonu. Na našoj školi on se u mnogim varijantama koristi već nekoliko mjeseci. Klijao je kao obična gripa, evoluirao u nimalo dobroćudni oblik i napao nas. Potraga za učinkovitim cjepivom još se uvijek traži.
Naime, zakonske prilagodbe satnice i općenito - programa Kazališnog odsjeka Umjetničke akademije u Osijeku, počele su zadirati u program umjetničke prakse škole. Kao da se zanemaruje osnovna ideja s kojom je ova škola osnovana. To nije – alternativa za one koji nisu uspjeli upisati srodan studij negdje drugdje, nego dvopredmetan studij glume i lutkarstva, jedinstven na ovom području Europe. Umjesto da se taj specifičan program prepoznaje kao usavršavanje i unapređivanje znanstvene i umjetničke djelatnosti u Hrvatskoj, on se zbog administrativnih promjena ( u smislu ljudi koji vode Odsjek i Akademiju ) – ograničava, mijenja svoju suštinu u izvedbenom i idejnom smislu.
Ovo nije prvi puta da se mijenjao voditelj Odsjeka, kao i Dekan fakulteta, pa je ipak program Kazališnog odsjeka uvijek odobren i kao takav primijenjen u praksi. Rezultat su bile brojna priznanja na međunarodnoj i domaćoj razini, i to već u prve tri godine koliko Odsjek postoji. Taj model čija je kvaliteta prepoznata od stručnjaka i pristupnika prijemnom ispitu, sada je odjednom promijenjen zbog svoje „protuzakonite“ opsežnosti.
Problem je u tome što znamo svoja studentska prava, te u promjeni većine profesorskog kadra što je vezano za promjene u umjetničkoj praksi Studija.
Da ne zaboravimo i na pravo sudjelovanja u radu Studentskog zbora (unutar kojeg bismo mogli legitimno utjecati na promjene unutar Odsjeka). Nemamo predstavnika s našeg Studija, što nam pismeno omogućuje sveučilišni Statut (i zakon Republike Hrvatske). Zbog toga se svako naše izražavanje nezadovoljstva novim programom Studija, smatra - neodgojenim i buntovnim.
Kao studenti, nemamo pravo sudjelovati u izboru vlastitih profesora, ali – prema Statutu Sveučilišta – imamo pravo izraziti svoje mišljenje.
Zbog čega su potrebne tako radikalne promjene u profesorskom kadru?
Ako u „starom“, odobrenom i izvođenom programu umjetničke prakse Odsjeka, predmet Rad s tijelom predviđa glumački trening utemeljen na metodi Jeřzija Grotowskog i njegovih učenika, njegova zamjena baletom ili suvremenim plesom, zadire u temeljne principe pristupa ove škole umjetnosti.
Novo vodstvo našeg Odsjeka (kojem nitko ne osporava umjetničku kvalitetu i sposobnost organizacije Studija) novom satnicom kolegija i profesorskim kadrom, željelo je uvesti kontinuitet u radu studenata. No, mi ne uočavamo velike razlike: npr. sada određeni kolegij imamo svaki drugi, do treći vikend po manje sati, a prošli semestar je taj slični kolegij izvođen svaki treći, do četvrti tjedan po više sati „u komadu“. Svakom od njih možemo naći prednosti i nedostatke, ali i – kontinuitet u izvedbi.
Ako se već teži kontinuitetu, zašto se već postojeći narušava dovođenjem novih profesora od kojih svaki nosi specifičnu metodu rada? Naši studenti su navikli na stalne promjene, promijenili su mnogo profesora, zavoljeli ih (da, i to se događa), ali i prihvatili bez otpora one čiji umjetnički pristup nije odgovarao njihovom senzibilitetu. Profesor je profesor i od svakog možemo nešto naučiti, to nije sporno. Znamo da je za nas pozitivno iskustvo upoznavanje s različitim glumačkim tehnikama, plesnim stilovima itd., ali ako smo tri godine radili po metodi Grotowskog, zašto to ne bismo prakticirali i dalje, a kroz radionicu naučili i nešto o baletu? Realna situacije je obrnuta: prakticiraju se osnove baleta pod istim nazivom kolegija unutar kojeg se ranije izvodio fizički zahtjevan (i baletu kontradiktoran!) glumački trening.
Jedan od naših starih profesora učio nas je da ne prolazimo kroz školu, nego – dopustimo da škola prođe kroz nas. Zar nije u interesu škole da konkurira drugima svojom kvalitetom? Da njeno ime nosi određeno značenje u smislu programa? Dosadašnje godine su tu prepoznatljivost počele i graditi svojim gostovanjima i uspjesima. Odgovornost je na sljedećim generacijama: treba opravdati taj glas, a stariji kolege su nam visoko podigli prečku umjetničkih dometa.
Drugim riječima:
mi smo Blanka Vlašić u naponu snage. Lovimo 205 cm visine, a prečku nam spuštaju na 35 cm – kako se ne bi ozlijedili.
Što ne znači da nećemo dobiti priliku za skok…treba se samo strpiti do jednog od idućih semestara.
Naše je pravo djelovati – sada.
U trenutku kada nam država tapka pred vratima Europske Unije, naš problem tiče se svih. Ne samo da daje karakterističnu sliku o provođenju bolonjske deklaracije na jednom od hrvatskih sveučilišta, nego daje i opću sliku zanemarivanja umjetnosti od strane onih koji bi je trebali usmjeravati i poticati. U vremenu globalizacije, nadamo se da će i ostali prepoznati umjetnost kao važan čimbenik u očuvanju nacionalne kulture.
Studenti Studija glume i lutkarstva
Kazališni odsjek
Umjetnička akademija u Osijeku
Post je objavljen 26.10.2007. u 00:41 sati.