sad sam se sjetio jedne situacije....
dan nakon sto se sve ono dogodilo... dosao sam kod svog prijatelja tome... i na ulazu u kucu sam vidio njegove male patike (imao je malu nogu), ali kada sam ugledao njegovog oca, cijelog uplakanog......
covjek me gledao u oci, kada sam mu prisao, zagrlio me i rekao: "tomo, evo ti prijatelj. stigao ti je prijatelj mario. igrali ste nogomet zajedno."
taj stisak i njegove rijeci su mi se duboko urezale u kosti... kao i vecina stvari, nikad to necu zaboraviti...
a u hodniku mu je lezala torba spremna za trening na koji je trebao ici onaj dan, 30.7....
ali ostali su u tom jebenom kaficu, divili se autu i eto.... zavrsili...
Post je objavljen 25.10.2007. u 23:17 sati.