Početak jednog prijateljstva...od trenutka kad sam te prvi put ugledala ispred predavaonice na jednom od bezbrojnih ispita našeg poslijediplomskog.
Za mene si bila savršena, ali savršenije od svega što sam tada mogla vidjeti tvoja je duša i ogromno srce koje mi daješ svakodnevno.
Današnje popodne je nešto što ću pamtiti cijeli život a takvih trenutaka sa tobom je bezbroj.
Nismo otkrile toplu vodu niti smo spasile svijet. Pričale smo o razlozima koji nas vode kroz život, o prepirkama i naizgled nepremostivim zidovima između nas i dragih osoba, o svakodnevnim sitnicama.
Imaš sposobnost izvući iz najdubljeg kuta moje duše sve davno zaboravljene riječi i razloge, sposobna si promijeniti kišu u buru, okrenuti moj svijet naopačke i pokazati mi u jednoj minuti ono za što bi meni trebao cijeli život. Način na koji posložiš kockice je zaista fascinantan.
Naučile smo danas puno toga, a sve stane u jednu rečenicu: vrijeme s tobom je dragocjeno. I dok sam ti pisala tu poruku zvala si me – ja sam bila brža (tebi je teta čitala kako imaš samo nekoliko kuna na računu). Ono što sam ja napisala ti si mi kroz smijeh rekla nekoliko minuta kasnije (kad je ta ista teta otpjevala upozorenje o obnavljanju računa): Obožavam vrijeme provedeno sa tobom jer je nakon toga cijeli svijet moj.
Draga prijateljice znam da sam ponekad kao dijete koje misli da kad zatvori oči stvarnosti više nema.
Ako ih obje zatvorimo istovremeno bar na trenutak .....nema kemoterapija, ni kontrolnih snimaka, niti poražavajućih studija o petogodišnjem preživljavanju. Ostaju samo dva svijeta: tvoj i moj koji se dotiču u nekim daljinama, prelijevaju se kao more u škrapi, i koji se mijenjaju sa svakom novom dodanom kapi.
I uspijemo svaki put...
Post je objavljen 25.10.2007. u 22:53 sati.