danas sam isao na trening i prolazio svojim autom pokraj mjesta gdje su poginuli... svaki puta kada prodjem pored tog mjesta, zatrubim na kratko i udarim se tri puta po srcu... da znaju da mislim na njih...
kada sam se vracao sa treninga, malo sam stao kod tog mjesta... odvratan prizor,,,
kanal potpuno razrovan tih 15-20 metara kijih su vozili kroz kanal, a taj silaz sa ceste je gotovo cijeli unisten... to je nekih 30 cm sirok armirani beton... koji je utjeran ispod asfalta nekih pola metra... sada ti zamisli kakva je to bila silina...
a tamo je jaaako puno ostataka tog nesretnoga auta... i vanjska maska, retrovizor, naslon od sjedista, svakakve plastike i svega jos....
ali svaki puta kad stanem na to mjesto, zaplacem... svaki puta... toliko su jake emocije na tom mjestu... prejake...
Post je objavljen 25.10.2007. u 22:26 sati.