...bas mi je sve danas tako sivo...valjda ovo vrijeme utječe na mene...i još onaj test iz latinskog...ja stvarno više ne kužim kako uspjevam uvijek učit ono što nikad ne bude u tom fuc*** testu...više me uopče nije briga za školu,učim koliko mi je dovoljno i koliko stignem,ali ne vriti se svijet više oko te damed gimnazije...ima i važnijih stvari...a trenutno mi niti jedna ne pada na pamet...baš mi je život nekako isprazan u zadnje vrijeme,počele su mi sve više nedostajati njegove porukice za laku noć,njegovi pozdravi...kao da je u meni stvorio neku ovisnost protiv koje se sad pokušavam borit...ne ide mi,ali i dalje se trudim,jer svaki trud se kad.tad isplati =) opasno sam počela pisat pjesmice,mislim,uvijek sam ja nešto švrljala po papiru,ali kad je sve ok jednostavno nemam inspiracije...sad me stalno nešto puca i baš su mi fancy kad ih napišem...iako u svaku upletem toliko sjećanja i snova da ponekad zbole...ali na papiru ostavim sve što me muči pa mogu dalje nasmješena...ponekad imam osječaj da ih pišem kako bi me se netko jednog dana sjećao...da me svi ne zaborave...mislim da ću jednog dana,kad me prođe sve ovo,kad ih prestanem pisati zbog njega,sve ih jednostavno staviti u jednu kutiju i zakopati negdje...napraviti svoju 'vremensku kapsulu' i možda ih jednog dana ponovno pročitati...možda,ako se budem htjela sjećati... i evo jedna pjesmaica koju napish danas pod matematikom(bilo dosadno za krepat,kao,ono,baš)...
............................................
Vrijeme je izbrisalo tragove,
u tebi nema više
ni malo sjećanja,
vrijeme je pregazilo nas.
Više ne sanjam o nama,
prestala samo onoga dana
kada su mi suze prekrile oči,
kada si rekao da više nikada nećeš doći.
Promijenio se svijet,
a ti ideš ukorak s njim,
imaš nove ciljeve,
u mislima su ti nove prevare.
Više nisam ja ona
koju skrivaš od svijeta,
i ja sam se promijenila
druga sam žena.
Dosta je bilo prevara,
previše je uspomena,
da bi zaboravila,
i ponašam se kao da
ništa iz tog nevremena nisam naučila.
A jesam,naučila sam,
i više se ne prodajem tako lako,
samo za malo sreće,
lažne ljubavi i prevare.
Jer mi smo bili prevara,
ali ne razumijem
koga smo varali,
zbog čega lagali?
Zavaravo si sebe,
a zbog čega,
za svaku pravaru se jednom sazna,
neće ona cijeli život biti slijepa,
neće zauvijek vjerovati,
neće kao ja glupa ispasti.
Od nas nije ostalo ni malo,
zaboravljam polako uspomene,
sve što podsjeća me na tebe.
Sada smo pepeo i prah
nekidanje radosti,
u vemenu je ostavljen trag
zabranjene ljubavi.
Post je objavljen 25.10.2007. u 20:35 sati.