Odlaze.
U tišini.
Svaki dan.
Jedan za drugim..
Ostavljajući prazninu za sobom
koji nitko ne može nadomjestiti.
Zašto ?
Mnogo pitanja na koja nema odgovora.
Pokušavaš ih naći negdje u dubini duše
U nekom djeliću srca.
Pogledom ih tražiš
Ali njih nema.
I opet ona monotonija,
Praznina.
I sve je oko tebe pusto.
A dani prolaze.
Neminovno jedan za drugim.
Post je objavljen 25.10.2007. u 20:28 sati.