Da li bi u tvom oku zatreperila suza?
Da li bi osjetio bol u srcu?
Da li bi poželio vratiti vrijeme,
da me danas vidiš s njim . . . ?
Ne želim da te povrijediti.
Ne želim da te boli,
samo me zanima da li bi primjetio?!
Malo je nedostajalo da odustanem.
Ali...
Pogledao si me u oči neku večer,
baš kao nekada prije.
Sjetila sam se onih riječi:"... Za sada..."
Zašto ih se uvijek sjetim?
Zbog njih u meni i sada živi nada!
Zašto si ih morao izgovoriti?
...
Čemu onaj pogled?
Samo ti znaš onako pogledati u moje oči...
Danas neću plakati.
Danas je tvoj dan
i želim da ti bude sretan!
Nek ti dragi Bog pošalje Svoje anđele
da budu uz tebe
i da te prate cijeli tvoj život,
kad već ne mogu ja...
Samo ću te zamoliti jedno.
Danas, kada tvoji prsti dotaknu
crno-bijele tipke tvog klavira,
sjeti se mene.
I zasviraj najljepšu melodiju
tako da je samo moje srce čuje...
Post je objavljen 25.10.2007. u 17:17 sati.