Marketing
Čekanje ...
Mnogi su prije mene vec išli ovom cestom, napisali svoj sud, razvili teorije…i oni su čekali; i ja se već dugo učim čekati, dok dani i svjetlosne godine prolaze...i želim ‘znati čekati kao nitko na svijetu’@
« Čekanje je teško podnijeti jer nas čini užasavajuće i za mnoge ponižavajuće bespomoćnim. Ono što će nam se zbiti tada više ne zavisi od nas već od postupaka i volje drugih ili od prirodnih sila koje su van bilo čije kontrole. Onaj tko čeka je onaj koji ne može da utiče.
Bespomoćnost je ono što nam možda najteže pada. Ma koliko prilike bile teške, nećemo klonuti sve dok živi nada da možemo nešto učiniti kako bismo popravili stanje u kome se nalazimo. Želimo da vjerujemo kako smo gospodari svoje sudbine. Primorani da pasivno čekamo, primorani smo ujedno da se odreknemo ovog vjerovanja.
Bežeći od bespomoćnosti, lako upadamo zamku vračanja. Nesjvesni što zapravo činimo, pokušavamo da na događaje van naše moći utičemo magijski – tako što ćemo na njih usrijedsrijediti sve svoje misli i sve svoje emocije. Tada postajemo u potpunosti zaokupljeni onim što čekamo, nesposobni da mislimo ili obraćamo pažnju na bilo šta drugo ili da išta drugo preduzmijemo.
Tek smo jednim, ali suštinski važnim delom gospodari svoje sudbine. Utičemo na naše živote ali na njih utiču i drugi ljudi, utiče splijet društvenih i historijskih okolnosti, utiču prirodne sile i procesi.
Veoma je važno da razgraničimo što je u našoj moći a što ne. Da uvek činimo ono najbolje što možemo i da se na to usrijedsreijdimo jer tako naš duh ostaje bodar i vitalan. Kao što je isto toliko važno da se pomirimo sa onim na što ne možemo da utičemo.
Tako ćemo, u najmanju ruku, ublažiti ako već ne i ukloniti muku čekanja.”
Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka.
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa.
Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Post je objavljen 25.10.2007. u 16:36 sati.