Marketing
Krave i idemo dalje
Evo me, opet mi je Darius pomogao da uđem u blog-editor, pa sam opet pisač postova i neću čačkati po postavkama komentara da me opet ne zablesira (nisam opet komentator-bloger, ali nema veze, draža mi je ova druga uloga pisca). Dakle čvrsto obećavam samom sebi da ću biti dobar i da neću griješiti. Toliko se toga nakupilo da ne znam otkuda krenuti. Bio sam u Novom Sadu, Vukovaru, Iloku, Vinkovcima, Požegi, a slijedećih dana sam u Zagrebu. Opet sam dobio velika krila za duži let, a s obzirom da mi (po muškoj liniji) putovanje nije mrsko baš mi odgovara bar na tren odmaći se od poprilično sive svakodnevice. Ipak, s obzirom da ja nisam divlji golub (nego debeli uhranjeni veliki konzumni golub iz rešetke) radom se vraćam kući i ne volim neizvjesne i nelagodne situacije. Tko bi li se nadao (kobili se nadao) da ću u Novom Sadu vidjeti toliko krava (kažu lani su bili konji). Riječ je o simpatičnoj umjetničkoj instalaciji koja me nije ostavila ravnodušnim. Lijep je to grad i šteta što sam ga doživio kroz vizuru nedavnog rata (nekakva neobjašnjiva nelagoda) umjesto kao istinsku multikulturnu višejezičnu sredinu. Ipak ljudi se svugdje nađu i prepoznaju, pa je tako i meni bilo lijepo sa srdačnim domaćinima iz Novosadske novinarske škole, a specijalno zbog mene iz Batajnice je povukao put moj bivši prijatelj iz djetinjstva (verni drug) Goran. O tom susretu nakon 20 godina napisat ću i poseban post. Krava je u Indiji svetinja, a u Novom Sadu umjetnička zafrkancija. Ja volim krave i smatram ih divnim bićima: Koliko su siromašnih obitelji samo othranile, a ljudi su ih, preko njihove volje, učinili čak i ludima. I u Bibliji se spominje narod koji je počeo štovati zlatno tele jer se okrenuo od Boga. Još jednom hvala „na odčepljenju bloga“. Idemo dalje, pa kud stignemo, bitno je da imamo volju, a ostalo će doći samo od sebe
Post je objavljen 25.10.2007. u 16:04 sati.