U analizi svakoga dana redovito se pokazuje kako sam najmanje jednom bio u prilici zauzeti jasan kršćanski stav o pitanjima koja se nameću. Ta se pitanja posebno aktualiziraju u predizborno vrijeme, kada isto očekujem od političara za koje ću se odlučiti ili ću samo nacrtati "čiča glišu" na izbornom listiću. Moj posao mi, opet, ne dopušta da se otarasim novina i medija, pa se moram trovati ili mijenjati posao. Napada na vjeru i samu crkvu toliko je da to više ne može biti slučajno. Teško je biti katolik između 16 i 40 godina, ako u društvu svoga godišta kažete, primjerice, da ste protiv upotrebe kondoma i kontracepcijskih sredstava. Onda nastavljate s protivljenjem oko pobačaja, homoseksualnih brakova, smrtne kazne, eutanazije i slično. Nije lako biti praktični vjernik koji će se u društvu sakriti samo zato da ga ne bi osudili ili mu se ismijavali. I inače, ta naša šutnja jadna je i pokazuje koliko nam je sveto ono u što vjerujemo. Pa što ako nas to iscrpljuje i ražalosti. To je zbog toga što želimo biti od ovoga svijeta, iako bi naš svijet trebao biti nešto drugo, uzvišenije. Tko još mari za duhovno, kad je materijalizam uzeo toliko maha, da ispada da bog novca Mamon apsolutno vlada kuglom zemaljskom.
Već sam jednom spomenuo kada mi je jedna rođaka rekla da kad sluša mene da je to kao da sam zastao u nekom vremenu prije 500 godina. Rekoh joj - dušo, ja sam zaostao za ovim vremenom i ti si me sad uvrijedila, jer zaostao sam daleko više - nekih dvije tisuće godina. To su moje vrednote, pa makar ostao sam na ovome svijetu!
Post je objavljen 25.10.2007. u 08:58 sati.