Kao što znate, u životu se dešavaju puno veće sapunice od onih snimljenih. Priča ide ovako: nekidan nam je stradao (ne na poslu) jedan naš djelatnik. Čovjek umro.
Iza sebe ostavio bivšu ženu, dijete (jelte to s bivšom), nešto donjeg veša u iznajmljenom socijalnom stančiću i - hrpu dugova.
Ispalo je da exwife u njegovom životu nije ništa zakonito i da su punoljetni nasljednici roditelji "preko grane" koji žele da im sinak sniva na obromcima rodne mu Bosnice.
Exwife želi, kao uostalom i većina domaćih, pošto je čovjek cijeli život bio, živio i radio u našem malom selu, da tu i ostane. Uostalom, roditelji će prije ili kasnije na onaj svijet, a kako će kćer ocu na grob - preko sedam gora i sedam dolina... ??
Na kraju se dogovorio sporazum - oproštaj u našem selu, pred našom mjesnom grobnicom i prevoz dalje prema Bosni. A i k nama je morao stići iz Metropole. (ovi bilateralni sporazumi su se odvijali u prostorijama našeg šefa)
Tko je caltal sav taj đumbus?
Exwife!
A kad ga lijepo pošaljemo i sutra, nekolicina od nas pokopa, uz malo rakijice, kako se to već šika - tu će tek nastat komedija.
Jedina kćer, doduše maloljetnica, bi morala naslijediti nešto novaca od onih životnih i inih osiguranja. No da, ali ona ne privređuje, pa bi dugovi od silnih kredita sjeli u nasljedstvo roditeljima.
Onim istim starim i siromašnim starcima negdje u gudurama Bosne..
Nema baba milosti za njih. Hmmm....
Baš me zanima kako će to kino završiti! 
Post je objavljen 25.10.2007. u 06:46 sati.