Marketing
How Can I Stop
You look at me
But I don't know what you see
A reflection baby
Of what I want to be
Dok se ti i ja, pod neonskim svjetlima uskog hodnika, pretvaramo da smo prijatelji, osjećam se licemjerno. Dok slušam stihove one pjesme (but it's just not so, and after all this time I still can't let go) osjećam se licemjerno. Govorim si da ne radimo ništa loše dok razmišljam o tim stihovima koje si napisao, a znam da to nije istina.
No, sad se ne želim upuštati u autodebatu o tome kako bi tvojoj curi vjerojatno bilo draže da nekog beznačajno penetriraš, nego da razvijaš intiman odnos sa mnom. Moram prestati razmišljati o tebi, jer ti zamagljuješ neke bitnije stvari u mom životu. Da, ljubavi, postoje bitnije stvari od tebe, vjerovao ili ne. Reci to tom svom egu, i možda će nam oboma biti lakše u životu. Onih desetak ispita je važnije od tebe. Ali tako je lako razmišljati o tebi, o načinu na koji me gledaš, kad su mi opcije ograničene na takve, dijametralno suprotne, tijekove misli.
Moram raditi na sebi, a ja uporno radim na tebi, jer tu ima manje posla; pa ti gotovo čitav posao obavljaš sam! Tu na mom zidu, između Bogeya, Pacina i Djimon Honsoua s hobotnicom na glavi, zaljepljen je narančasti post-it. Taj papirić, kao i mnogo toga u mom životu, nema veze s tobom. Na njemu piše 20.11.2006. i ispod je veliki, debeli uskličnik. Vidiš, dragi, taj post-it predstavlja moju neodlučnost; to je grafički prikaz mog odbijanja da se uhvatim u koštac sa obavezama, sa onim što mi ne laska kao ti, s onim što je manje ugodno od tvog društva i tvojih plavih okica.
Btw. Mislim da te volim.
Post je objavljen 28.10.2007. u 20:00 sati.