Da li smo tolerantni? Da li smo sirokih pogleda? Da li nam pogled dobacuje dalje od sljedece tramvajske stanice? Ili autobuske?
Citajuci tako blogove, uvidjam da smo izuzetno tolerantni. Mi tolerisemo sebi sve. Sve sto napisemo na svom blogu je siroko i svima prihvatljivo, jer mi smo to pisali i drugi moraju to da prihvate.
Druge, vec, manje tolerisemo, te mi prebacujemo sve i svasta. Da li je iko od ovih sto toliko protiv odredjenih grupa ljudi govore, pokusao razmisliti i zamisliti svoj zivot u upravo takvom okruzenju, kakav osudjuju. Naravno da nije.
Ili se omalovazava ili se osudjuje ili se kaze "sta meni ima govoriti onaj peder/slijepac/ovakav/onakav"?
Vec sama upotreba jezika u kojem mi biranim rijecima omalovazavamo sve one koji nisu u kalupu ili koji pokusavaju izaci iz kalupa govori vise o nama samima i nasoj (ne)kulturi, nego sto i pomisliti mozemo.
Slijepi ljudi su kod nas osudjeni na omalovazavanje, na rijeci jadna njegova familija.
Dok u svijetu isti fakultete zavrsavaju i imaju poslove, osnivaju familije, kod nas je covjek koji ne vidi osudjen na sputavanje od malenih nogu.
Homoseksualci i lezbijke, hmm, u vecini slucajeva im je i familija na tapetu "traca", jer eto oni su krivi. Granice ne postoje, kada su u pitanju ove i neke druge kategorije i do tada, svi koji su drugaciji potrazit ce svoju srecu, ako budu mogli, negdje drugo.
Post je objavljen 25.10.2007. u 00:58 sati.