Ne ću ovdje naširoko otvarati temu: trebamo li uopće žuriti u EU, nego ću pokušati testirati svoju prognozu izbora iznoseći ju javno. Prije svega predizborna kampanja nije prljava kako to pojedini mediji pokušavaju prikazati. Prije bih rekao da jedna strana pokazuje nervozu jer joj ne uspijeva artikuliranje vlastitih stavova.
Kako sam već napisao, ovaj put je riječ o ILI - ILI izborima. Dvije najbrojnije stranke su uspjele svaka na svojoj strani mjeseca potpuno pomračiti ostale političke satelite, lijevije od SDP-a i desnije od HDZ-a. Građani odustaju i od liberalnih i tzv. narodnih stranaka (HNS) i priklanjaju se SDP-u, tim više jer osjećaju da nemaju pravo na luksuz rasipanja glasova. Zbog istih razloga, ali i zbog vlastite nevjerodostojnosti i nedosljednosti birače gubi HSP i naći će se u situaciji od prije desetak godina, kad ih je zadnji čas spašavao pokojni ministar Šušak uz pomoć glasova iz vojarni i s brodova, kako bi uopće prešli prag.
HDZ je mudro sačekao izlijetanje na teren svojih protivnika i sada iznosi program utemeljen na obračunu s drugima ili korekciji suprotstavljenih programa. Do sad su znali izabrati dobar timing, kada, što i kako reći. Budući su oni već odavno personalizirali svoje poruke i nastupe kroz predsjednika, bitno je da on imadne sluha i prave savjetnike za povremene korekcije u hodu. Jednostavno se mora vratiti "pokret-vođa model" do pobjede na izborima, a onda opet svijetu glumiti modernu stranku. Lako je glumiti kad imaš dostatan broj ruku u Saboru. Bilo bi također mudro uspostaviti mostove prema pojedincima koji bi kao neovisni zastupnici mogli sutra pomoći HDZ-u: np. s Krpinom u IX ili s Glavaševim ljudima u slavonskoj izbornoj jedinici, ako je to ikako moguće.
Loša je komunikacija HDZ-a s mladima, studentima i nezaposlenima. Ne znam zašto se ni jedan HDZ-ov kandidat nije odlučio bar za privremeno pisanje bloga radi komunikacije s takvom populacijom.
SDP će teško uspjeti do kraja bez potresa pomirivati bipolarnost funkcija predsjednika stranke i kandidata za premijera. Poglavito ako se pokaže pad popularnosti stranke baš u izbornim jedinicama u kojima je jedan ili drugi vođa SDP-ova 'tima' nositelj liste. Mesićova hinjena neutralnost a zapravo sve manje skrivena potpora SDP-u ne će im puno pomoći baš zbog tog i takvog licemjerja.
Ostaje šteta što se u međuvremenu nije isprofilirala jedna nova snaga na desnom centru koja bi bila dobar korektiv HDZ-u ili ljuta opozicija SDP-u. Nije mi jasno kako se prof. Josip Jurčević nije mogao nametnuti ostalima na čelu s Hrvojem Hitrecom (dr. Slaven Barišić, Josip Jović, Ante Beljo, Drago Krpina, Z. Tomac, M. Tuđman, itd.). Čak da je u zadnji tren takva lista s Jurčevićom i prof. Tomislavom Sunićom na čelu bila predstavljena izvandomovinskoj Hrvatskoj, siguran sam da su mogli dobiti dva mandata. Tu još mislim na prof. Mladena Ančića, Milu Pešordu, možda Matu Kovačevića, Marka Barišića, Šimu Letinu, možda Malkicu Dugeč i npr. Višnju Starešinu, nenužno ovim redom.
Na koncu, predviđam HDZ-u 40 % mandata što će uz HSS-HSLS ova dva tri zastupnika i dva neovisna zastunika te neku kombinaciju s predstavnicima manjina biti dostatno za mandat za formiranje Vlade. HSP će imati manje zastupnika nego danas i teško da će ikomu trebati. SDP ne će dobiti više od 30 % biračkog tijela a na pomoć HNS-a ne će moći računati jer će i oni jedva prag prijeći.
U XI izbornoj jedinici koja me navlastito zanima, dr. Primorac ima otvorenu prigodu za osvajanje šest mandata ali ne bi bilo dobro da to bude jedina uvjerljiva razlika u odnosu na prošle izbore, jer bi mnogi istaknuli "legitimacijski deficit" Vlade koja bi bila sastavljena samo na toj prednosti.
Čak se usuđujem predvidjeti da bi to mogao biti dobar uvod za kandidaturu Dragana Primorca za buduće predsjedničke izbore u RH. živi bili pa vidjeli.
Post je objavljen 24.10.2007. u 23:49 sati.