Evo mene opet!
Znam da je prošlo dugo od mog zadnjeg javljanja i znam da ste me zaborvili, izbrisali, ....,
ali eto, sve se to dogodilo s razlogom...
Nedugo nakon zadnjeg javljanja, u mom životu dogodilo se nešto što je meni okrenulo život, odnosno, izgubila sam volju za životom, nije mi bilo do ničega, nešto zbog čega sam prestala jesti pa čak i bila pred anoreksijom.
Tuga je u mom životu vladala punih 5-6 mjeseci...
I još uvijek je dio nje ostao u meni , i nikada je neću moći izbrisati.
Naime od meni drage osobe, sada su ostala samo sijećanja, sjećanja na sve trenutke provedene s njom, sve lijepe slike, riječi, pa tako i zadnja moja rečenica upćena njoj... "vidimo se, ma neznam čak možda i sutra... ak budem u blizini pa dođem do tebe"--> ali, nažalost moje riječi se nisu obistinile, nikada ju više nisam vidjela...
Moje riječi pretvorile su se u veliku želju, koju je nemoguće ostvariti, moje nasmiješeno lice pretvorilo se u lice zgrčeno od boli, lice kojim su suze vozile utrku, tada mi je sve postalo ravno.
Radi se o mojoj baki, ženi koju nikada neću zaboraviti, sjetim je se svaki dan, i izražavam potajno u sebi želju da ju ponovno vidim.
Teško mi je , a opet drago mi je sta mi je stalno mislima, jer imam osjećaj kao da je cijelo vrijeme uz mene.
Tako sam se neki dan probudila u suzama....Sanjala sam baku.
Sajnala sam , da sam prolazila pored njenog stana, te da sam onako usput išla provjeriti je li ona tamo.
Ušla sam, otvorila vrata, a unutra je sjedila baka, nasmiješena gledala me...kao da se ništa nije dogodilo...
Prišla sam joj sa nevjerojatno sretnim sjajem u očima taknula sam ju, primila za ruku, i kada sam se uvjerila da je to ona... zagrlila sam ju tako snažno, izgovarajući... :" baka pa ti si tu!" , "jesam" odgovorila mi je a u zagrljaju sam joj sa suzom u oku rekla :" eto, samo to sam htijela, htijela sam se samo oprostiti od tebe!" nakon tih riječi, moja je suza potekla, sto sam ja osjetila te se potom probudila...
Iako sam bila tužna, opet sam se na neki način osjećala ispunjeno jer sam imala osjećaj kao da sam ju stvarno zagrlila, kao da sam stvarno bila pored nje.
Ali , bio je to samo san.
Eto to je što se tiče moje tuge, i na neki način opraavdavanja izostanaka :)
A šta se tiče ostalih novosti mom životu...ima dosta toga, a ono najvažnije, hm..
LJUBAV:da zaljubljena sam, i imam dečka :)
ŠKOLA: a evo treća godina mi se nasmješila u devetom mjesecu, i već se lagano mršti :)
OBITELJ:Hvala Bogu svi su ok,
SREĆA: E pa nakon svega što mi se izdogađalo ove godine, i unatoč svemu tomu, ja sam ipak sretna i opet sam nasmiješena, jer to je ono po čemu mene ljudi poznaju, po mojem OSMIJEHU koji je kao zacementiran na mom licu :)
A eto sada vas sve pozdravljam i do idućeg javljanja....da ja se isto to pitam... kad :P
pusa svima! CIAO!!!
Post je objavljen 24.10.2007. u 22:40 sati.